… Ako li daj dotol dokla zemlja ova
bude na karte sfolj slovinjska čtit slova.
Trudna toga plova ovdi jidra kala
plavca moja nova. Bogu budi hvala
Ki nebesa skova i svaka ostala.
Amen.
(Judita)
Najbolji Marulićevi stihovi i danas zvuče jednako autentično, svježe i uvjerljivo kao i u vrijeme kada su nastali. Zahvaljujući spjevu Judita, stekao je naziv oca hrvatske književnosti i hrvatskoga Dantea.
Marko Marulić (latinski Marcus Marulus), najvrjedniji hrvatski pisac 15. i 16. stoljeća, nacionalni klasik, tvorac prvoga epa na hrvatskome jeziku, klasik kršćanske književnosti te humanist europskoga formata, rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450. godine. Potječe iz splitske plemićke obitelji Pečenić (Pecinić, Picinić), a u 15. stoljeću počela se nazivati Marulus ili De Marulis; oblik Marulić nalazi se u posveti Judite. U Splitu je pohađao humanističku školu Tidea Acciarinija, a pretpostavlja se da je nakon toga nastavio školovanje u Italiji. Život je proveo u Splitu, putujući povremeno u Mletke i Rim. Neko je vrijeme boravio u Nečujmu na Šolti. Bio je ovjerovitelj notarskih spisa, sudac i provoditelj oporuka. Zahvaljujući književnomu radu, postao je središnja osoba splitskoga humanističkog kruga.
Marulić je svoja djela pisao na hrvatskome, latinskome i talijanskome jeziku. Bio je pjesnik i prozaik, sastavljao je sažete priručnike i zbornike uputa za praktičan kršćanski život, moralno-teološke i kulturnopovijesne rasprave, propovijedi, dijaloge, priče, pisma, epove, poeme i kraće pjesme. Prevodio je s latinskoga i talijanskoga na hrvatski te s hrvatskoga i talijanskoga na latinski. Izvori su njegova književnog rada Biblija i povijest starokršćanske književnosti te grčko-rimska klasika. Uz duboku religioznost i trajnu sklonost moralnoj pouci, posjedovao je i tipičnu humanističku širinu interesa (književnost, povijest, politika, arheologija, slikarstvo) i svestranu erudiciju te renesansnu sposobnost spajanja hrvatske, latinske i talijanske književne tradicije. Živeći na prijelazu između srednjega i novoga vijeka, preuzimao je mnoge srednjovjekovne sadržaje, ali ih je obrađivao u novim oblicima. Vrlo predano i ustrajno pisao je i o suvremenim zbivanjima, ponajprije o turskoj opasnosti i razjedinjenosti kršćana.
Najvrjednije je Marulićevo hrvatsko djelo Judita (Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena) koje je dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Marulić je Juditu dovršio kao pedesetogodišnjak, 22. travnja 1501., a u Mletcima ju je prvi put tiskao Guglielmo da Fontaneto tek 13. kolovoza 1521. godine. Jedan primjerak prvoga izdanja čuva se u fondu Knjižnice Male braće u Dubrovniku, a drugi u knjižnici zadarske obitelji Paravia, koja je danas sastavni dio Znanstvene knjižnice u Zadru.
Marulić je doživio tri izdanja svoje Judite. Prvo je priredio Splićanin Petar Srićić, a drugo zadarski knjižar Jerolim Mirković 30. svibnja 1522., čije izdanje resi devet drvoreza s ratnim prizorima. Deveti drvorez potpisan je slovom M pa se pretpostavljalo da je Marulić sam i izradio te drvoreze. Jedan primjerak Mirkovićeva izdanja Ivan Kukuljević darovao je tadašnjoj Sveučilišnoj knjižnici, a i drugi primjerak, što se danas čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, potječe iz Kukuljevićeve ostavštine. Treće izdanje tiskano je 29. siječnja 1522., za dubrovačkoga knjižara Jacoma di Negrija.
Pjesničkom obradbom pripovijesti o hrabroj starozavjetnoj udovici, Marulić je želio pokazati kako se prijetećoj turskoj sili može odoljeti junaštvom i vjerom u Boga. Iako je vjerno pratio biblijski predložak, ep je uobličio po renesansnim poetičkim pravilima, dok je u versifikaciji slijedio suvremene pjesnike svjetovne tematike (začinjavci). Djelo je posvetio kumu Dujmu Balistriliću. Jezična je podloga splitska čakavština i štokavski leksik te glagoljaška predaja, čime je ovo djelo navijestilo jedinstvo hrvatskoga jezika, a najveća je vrijednost spoznaja da je Marulić u hrvatski jezik prenio europski pjesnički standard.
Judita Marka Marulića, hrvatskoga književnika i jednoga od najpoznatijih europskih humanista, predstavljena je u sklopu predstavljanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kao knjižnice mjeseca na portalu Europske knjižnice. U prigodi 500. obljetnice tiskanja Judite, u Republici je Hrvatskoj 2021. godina proglašena Godinom Marka Marulića.
Biblijska poema Suzana, nastala nakon Judite, manjega je opsega (780 stihova) i pjesničke vrijednosti. Ostale pjesme na hrvatskome jeziku uglavnom su nabožne i moralističke (npr. Dobri nauci, Divici Mariji, Od uskarsa Isusova, dijaloška pjesma Utiha nesriće). Domoljubna i protuturska crta snažno se očituje u Molitvi suprotiva Turkomi Tužen’ju grada Hjerozolima. Svjetovnoj su poeziji bliske zabavno-poučne Spovid koludric od sedam smartnih grihov, Anka satira i Poklad i Korizma. Dramski tekst (također u stihovima) Prikazan’je historije svetoga Panucija prilagodba je talijanskoga predloška Fea Belcarija.
Hrvatska su prozna djela koja se sa sigurnošću pripisuju Maruliću malobrojna: izvorna su samo dva pisma Katarini Obirtića i prozni tekstovi u Juditi, dok su Oficij Blažene Dive Marije i Od naslidovan’ja Isukarstova (1500.) Marulićevi prijevodi s latinskoga.
Većinu Marulićevih latinskih djela čine prozni spisi religiozno-poučne, moralističke i teološke tematike. Po opsegu i svjetskome odjeku na prvome je mjestu De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca), što ga je napisao potkraj 15. stoljeća. Kao kršćanski moralist i teološki pisac, u središte pozornosti stavlja čovjeka, koji je prema njegovu viđenju etičko biće. Čovjek svu svoju vrijednost, smisao i određenje prima od Boga, bez kojega bi uzaludno bilo sve i bez kojega ne bi ničega ni bilo. Misao o istočnome grijehu i Kristova spasiteljska uloga temeljna su polazišta Marulićeve etičko-teološke misli i glavna svrha njegova svjetonazora. Građu je Marulić crpio ponajviše iz Svetoga pisma, potom iz života i djelâ crkvenih otaca i naučitelja (Jeronima, Euzebija Cezarejskoga, Grgura Velikoga i dr.). To ćudoredno-poučno djelo napisano je biranim stilom i razdijeljeno je u šest knjiga sa 71 poglavljem, a u svakome od njih razmatra se o jednoj krjeposti. Ta svojevrsna uspješnica 16. st. tiskana je prvi put 1506. u Veneciji. To izdanje čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK, a dostupno je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Djelo je ubrzo postalo vrlo popularno i doživjelo približno 60 izdanja te bilo prevedeno na najbitnije europske jezike.
Evangelistarium (Evanđelistar, 1480. – 1500?, prvo poznato izdanje 1516.), najvrjednije Marulićevo moralno-teološko djelo, rasprava je u sedam knjiga o praktičnoj kršćanskoj etici, utemeljena na obradbi triju bogoslovnih kreposti: vjere, nade i ljubavi, na što se, po Maruliću, može svesti čitava Biblija. U raspravi De humilitate et gloria Christi (O poniznosti i slavi Kristovoj, 1518). na temelju starozavjetnih proroka, a usuprot Židovima, dokazuje da je Krist obećani Mesija.
Marulić je napisao i golem broj manjih spisa. Epistola domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI pont. max. de calamitatibus occurrentibus et exhortatio ad communem omnium Christianorum unionem et pacem (Poslanica gospodina Marka Marulića Splićanina papi Hadrijanu VI o nesrećama koje nas snalaze i poziv na opće ujedinjenje i mir svih kršćana, 1522.), poziv je za uspostavu sloge katoličkih vladara i zajednički vojni pohod protiv Turaka. Dvije godine nakon njegove smrti obistinilo se sve ono na što je Papu upozoravao: na Mohaču su 1526. turske horde do nogu porazile kršćansku vojsku i uništile Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo. To vrijedno izdanje čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK, a u digitaliziranome je izdanju dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Marulić je bio poznat i kao pjesnik na latinskome jeziku. U epu Davidias (Davidijada, 1506. – 1517?, prvo izdanje 1954.), u četrnaest pjevanja s ukupno 6765 heksametara, opjevao je djela židovskoga kralja Davida, u potpunosti se držeći Biblije, ali jezikom, stilom i stihom po uzoru na rimske epske pjesnike (ponajviše Vergilija). Sačuvan je vrijedan broj Marulićevih kraćih latinskih pjesama (elegija, epigrama, poslanica, versificiranih sažetaka svetačkih životopisa, himana i dr.).
Neka djela poznata su nam samo po naslovu, i to Psichiologia de ratione animae humanae, u kojem se prema nekim dokazima prvi put u povijesti koristi riječ psihologija te se Marulić danas smatra njezinim tvorcem.
Marulićevo stvaralaštvo utjecalo je na mnoge hrvatske književnike od 16. do 20. stoljeća (Petar Hektorović, Petar Zoranić, Barne Karnarutić, Juraj Baraković, Jerolim Kavanjin, Rafael Levaković, Tin Ujević, Tonči Petrasov Marović i dr.). Izniman su uspjeh tijekom 16. i 17. stoljeća doživjeli latinski spisi, koji su mu omogućili da postane prvi hrvatski pisac svjetskoga glasa i jedan od najprevođenijih hrvatskih autora. O njegovoj neprolaznoj vrijednosti i prihvaćenosti svjedoče i brojni članci dostupni na portalima Stare hrvatske novine i Stari hrvatski časopisi.
Život i djelo Marka Marulića predstavljeni su i u virtualnoj izložbi Marko Marulić koju je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu izradila u suradnji s udrugom kulturnih radnika, znanstvenika, književnika i ostalih umjetnika Književni krug Split te Centrom za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkoga kruga Marulianum.
Hrvatski književnik Marko Marulić predstavljen je i u sklopu portala Britanske knjižnice.
Otac hrvatske književnosti ostavio je bogat i raznovrstan opus, koji se odlikuje iznimnom književnom stilizacijom, znanjem i vještinom te sposobnošću prilagodbe raznovrsnoj čitateljskoj publici.
Hrvatski književnik Marko Marulić preminuo je 5. siječnja 1524. godine u Splitu.
[See image gallery at www.nsk.hr]
The post U spomen na Marka Marulića appeared first on .
… isto tako pomislim, da bih veoma rado dao sve što sam do sada napisao za jednu knjigu, koju bih tek htio napisati.
The post Citat 1. siječnja 2023. appeared first on .
Zbog prilagodbe sustava na rad s eurom, u ponedjeljak 2. siječnja 2023. godine, u razdoblju od 8 do 12 sati, usluge će se u Knjižnici moći plaćati isključivo karticom, odnosno putem POS aparata. Gotovinsko plaćanje bit će moguće nakon 12 sati.
Svim korisnicima zahvaljujemo na razumijevanju!
The post Obavijest o plaćanju usluga NSK 2. siječnja 2023. godine appeared first on .
Kako bi se upotpunio opseg arhiviranih mrežnih publikacija, Knjižnica će po dvanaesti put pobirati (harvestirati) sadržaje objavljene na hrvatskoj nacionalnoj internetskoj domeni sukladno Pravilniku o obveznom primjerku (NN 66/2020). Podsjetimo, Nacionalna i sveučilišna knjižnica Zagrebu u sklopu zbirke Hrvatski arhiv weba od 2004. selektivno prikuplja obvezni primjerak online publikacija (Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti čl. 37-41).
Pobiranje cijele domene podrazumijeva prikupljanje svih javno dostupnih sadržaja u zadanom vremenu na aktivnim domenama hr, com.hr i iz.hr.
Svi prikupljeni sadržaji bit će javno dostupni u sklopu zbirke Hrvatskoga arhiva weba.
Pobiranje će za Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu obavljati Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu (Srce).
Robot-pobirač dolazi s IP adrese 61.53.3.11 i predstavlja se kao Mozilla/5.0 (compatible; heritrix/3.4.x; + https://haw.nsk.hr/cesta-pitanja/), a pobirat će i mrežna sjedišta koja imaju selektivno restriktivne postavke.
Ako pobiranje utječe na Vaše internetske stranice, molimo Vas da se javite na adrese e-pošte haw@nsk i damp@srce.hr.
Više o Hrvatskome arhivu weba.
The post Dvanaesto pobiranje (harvestiranje) hrvatske nacionalne internetske domene appeared first on .
… Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu…
(Na rubu pameti)
Miroslav Krleža, stvaralački književni genije koji je svojim vrhunskim dometima obilježio 20. stoljeće koje jednostavno ne bi bilo isto bez njega, preminuo je 29. prosinca 1981. godine u Zagrebu.
Krležina fizička smrt 1981. godine nije značila kraj. Osobit kakav je bio, ostavio je naraštajima marginalije, rukopise koji su otvoreni tek dvadeset godina nakon njegove smrti.
Hrvatski književnik Miroslav Krleža rođen je 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu. Strastven polemičar i esejist, obuhvatio je mnoge fenomene 20. stoljeća i preko svojih je romana, drama i eseja naslikao čitavu golemu galeriju velikih ljudi, intelektualaca i učenjaka iz staroga i novijega doba, ali je istodobno preciznim kistom oslikao kompleksnu sliku hrvatskoga društva: hrvatsku provinciju, nervozne i nadarene pojedince fascinirane tajnovitošću ljepote, slobode i čežnjom za slobodnom egzistencijom, ali i gnjev i nemirenje sa svijetom lišenim vedrine.
Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Zagrebu, kadetsku školu polazio je u Pečuhu, a započeti vojni studij u Pešti prekinuo je 1913. godine te se odlučio baviti književnošću. Već od 1914. godine piše i objavljuje u časopisima i dnevnim listovima. Nakon 1917. objavio je niz knjiga i utemeljio četiri časopisa: Plamen, Književna republika, Danas i Pečat.
Godine 1950. pokreće Jugoslavenski leksikografski zavod, današnji Leksikografski zavod Miroslav Krleža, te istupima i referatima djeluje kao poticatelj umjetničke slobode i oslobađanja od stega socijalističkoga realizma. Godine 1967. potpisuje Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, što je dovelo do njegove ostavke u Centralnome komitetu SKH.
Pišući poeziju, Krležino su najveće ostvarenje Balade Petrice Kerempuha. Spajajući već u naslovu baladu, književnu vrstu koja nosi tragično viđenje svijeta, s likom Petrice Kerempuha, pučkoga lakrdijaša i kažnjavatelja ljudske gluposti, najavio je jedinstven, složen, ironičan i nadasve eruditski pristup tematici. Balade su pjesnikovo viđenje cjelokupne hrvatske povijesti promatrane u nizu seljačkih buna i otpora.
U dramsko stvaralaštvo uložio je iznimnu energiju, što se vidi u djelima Kraljevo, koje je prva ekspresionistička drama u Europi, Kristofor Kolumbo, Galicija, Golgota, Vučjak, trilogija Glembajevi: U agoniji, Gospoda Glembajevi i Leda. Nakon Drugoga svjetskog rata Krležine su najpoznatije drame Aretej i Saloma. No u hrvatskoj je književnosti gotovo dominantan Krležin novelistički opus, a dijeli se u tri tematska ciklusa. Prvi čini jedna od ponajboljih proturatnih proza, zbirka pripovijesti Hrvatski Bog Mars, u drugi ciklus pripadaju tzv. novele malograđanskoga kruga (12 novela), među kojima se ističu In extremis, Veliki meštar sviju hulja i Smrt bludnice Marije, a treći obuhvaća 11 novela koje tematiziraju financijski uspon te moralni pad i slom pripadnika visoke buržoazije.
Od romana najpoznatiji su Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti, Banket u Blitvi i Zastave. Krležin esejistički opus doista je golem te iznimno raznovrstan i bogat. Ta su Krležina esejistička djela objavljena kao posebne knjige – Evropa danas, Deset krvavih godina, Knjiga studija i putopisa, Dijalektički antibarbarus, Moj obračun s njima i mnoga druga, a pripadaju vrhunskim djelima toga žanra u svjetskoj književnosti. Krležini memoarski zapisi i dnevnici idu u red najvrjednije svjetske literature toga žanra, a njegova intimna knjiga Davni dani jedan je od vrhova europske misaone i ispovjedne književnosti.
U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se cjelokupna Krležina književna ostavština, a brojni prijevodi njegovih književnih tekstova čuvaju se u Zbirci inozemne Croatice.
Pred golemim, u punom značenju riječi monumentalnim djelom književnika Miroslava Krleže zastaje čovjek obuzet dojmom putnika koji je, došavši u dodir s nepreglednim dimenzijama, zadivljen, osjetio pravo značenje riječi: veličina.
(Ivo Frangeš)
Portret Miroslava Krleže. Naslovna fotografija: Frano Vodopivec, ustupio: Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
The post U spomen na velikana hrvatske književnosti Miroslava Krležu appeared first on .
Staroj okrenimo leđa, a novu dočekajmo s osmijehom! Uz čestitku iz fonda naše Grafičke zbirke, koja je svojem adresatu putovala 1905. godine, želimo vam radosnu, uspješnu i zdravljem ispunjenu 2023. godinu!
The post Sretna i uspješna 2023. godina! appeared first on .
U nedjelju 1. siječnja 2023. godine zbog prelaska na euro i promjene valute, u integriranom knjižničnom sustavu povremeno će dolaziti do kratkotrajnih prekida u radu kataloga.
Izrada sigurnosne kopije započet će u 1 sat iza ponoći u predviđenom trajanju od 180 minuta. Provođenje sistemskih izmjena započet će u 7 sati, a završetak je predviđen do 15 sati. Uslijed navedenih aktivnosti na integriranom knjižničnom sustavu, povremeno će dolaziti do kratkotrajnih prekida u radu kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kao i mrežnog kataloga članica visokoškolskih i znanstvenih knjižnica Republike Hrvatske koji čine knjižnice 35 ustanova (44 knjižnice) iz sustava Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.
Korisnicima zahvaljujemo na razumijevanju i strpljenju uz zamolbu da svoje aktivnosti planiraju u skladu s ovom obavijesti.
The post Najava povremenih prekida u radu kataloga 1. siječnja 2023. appeared first on .
Dragi korisnici, suradnici, kolege i prijatelji NSK, u duhu tradicije i blagdanskog raspoloženja, uz pisano, vizualno i zvučno blago koje čuvamo u svojem fondu, želimo vam sretan Božić!
Božić je. Dol i brijeg
Pokrio gusti snijeg;
Da, svijet je cijel
Sve bijel i bijel.
Tek okno ti selom svjetluca,
Na stolu vidiš kolače
I otac baje i puca,
Dječurlija veselo skače,
Od dragosti klikće i sijeva,
Kud komorom prostrta slama;
A s dječicom majčica pjeva:
K r a l j n e b a s e r o d i o n a m a.
Božić je. Dol i brijeg
Pokrio gusti snijeg,
Da, svijet je cijel
Sve bijel i bijel.
U kolibi žena sjedi,
U nijemu propala muku
Pa dijete mrtvo si gledi,
Ah, na slami skrštenih ruku.
Tek slaba svijeća svjetluca,
A žena hvata se prama
I pjeva – srce joj puca:
K r a l j n e b a s e r o d i o n a m a.
Božić je. Dol i brijeg
Pokrio gusti snijeg;
Da, svijet vam je cijel
I grob je bijel.
August Šenoa, Vijenac, 1873.
The post Sretan Božić! appeared first on .
Međunarodna izložba fotografija pod nazivom 40. Zagreb salon otvorena je u ponedjeljak 19. prosinca 2022. godine u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Na izložbi je izloženo više od stotinu umjetničkih fotografija koje će se moći razgledati do 13. siječnja 2023. godine. Na ovogodišnji Salon pristiglo je gotovo 6000 fotografija od 358 autora iz 40 zemalja.
Zagreb salon međunarodni je natječaj umjetničke fotografije u organizaciji Fotokluba Zagreb, a organiziran je u skladu s pravilima FIAP-a (International Federation of Photographic Art) i PSA (The Photographic Society of America).
Fotoklub Zagreb najstarija je neprofitna fotoamaterska organizacija u ovome dijelu Europe koja je utemeljena davne 1892. godine. Fotoklub Zagreb, koji je među najstarijim klubovima u svijetu, ponosi se dugom tradicijom Zagreb salona koja počinje 1910. godine kada je održana prva međunarodna izložba fotografija.
Tijekom svojih 125 godina Fotoklub Zagreb oblikovao je niz sjajnih naraštaja fotografa te stvorio povijesna fotografska imena kao što su Tošo Dabac, Mladen Grčević, Milan Fizi, Milan i Slavka Pavić, Marija Braut i dr.
Fotoklub Zagreb godišnje organizira 20-ak izložaba fotografija, 30-ak stručnih fotografskih predavanja te niz tečajeva. Danas Fotoklub Zagreb ima više od 200 aktivnih članova.
The post Međunarodna izložba fotografija 40. Zagreb salon otvorena u NSK appeared first on .
U petak 23. prosinca 2022. godine Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će otvorena od 8 do 21 sat.
U razdoblju od 24. do 26. prosinca Knjižnica će biti zatvorena i ponovno će se otvoriti u utorak 27. prosinca 2022. godine prema redovitome radnom vremenu.
U petak 30. prosinca Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će otvorena od 8 do 21 sat.
Na Staru godinu, u subotu 31. prosinca 2022. Knjižnica će biti zatvorena i ponovno će se otvoriti u ponedjeljak 2. siječnja 2023. godine prema redovitome radnom vremenu.
U četvrtak 5. siječnja 2023. godine Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će otvorena od 8 do 18 sati.
Na Sveta tri kralja, u petak 6. siječnja Knjižnica će biti zatvorena i ponovno će se otvoriti u ponedjeljak 9. siječnja 2023. godine prema redovitome radnom vremenu.
The post Radno vrijeme tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana appeared first on .
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
(Slap)
Dobriša Cesarić već nas je odavno napustio, ali njegova poezija i danas živi među nama te time potvrđuje da nas pjesnikov duh nikada nije napustio.
Mnogo je suza i riječi ostalo sakriveno u Cesariću… Sam pjesnik jednom je napisao: „Neko sa svojim bolom ide ko s otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i ne da mu prijeći u suze i riječi…“
Bio je čovjek koji se trajno mučio sa samim sobom. Što je muka bila veća, to je njegova šutnja bila upornija. I kada bi ga pogodila duga i duboka šutnja, povlačio bi se potpuno u sebe. A kada bi se vratio u ovaj prostor, u svijet u kojem smo bili to što jesmo ili što smo zamišljali da jesmo, osmjehnuo bi se svojim duboko usječenim očima i kao da se ispričava što je plovio svojim morima…
Lirika Dobriše Cesarića, jednoga od najznačajnijih hrvatskih pjesnika, rasla je tiho i postupno, a imala je iza sebe S. S. Kranjčevića, A. G. Matoša, V. Vidrića, A. B. Šimića, dok su joj suputnici bili pjesnici Miroslav Krleža i Tin Ujević. Cesariću je uspjelo uz takve prethodnike i u tome društvu stvoriti vlastito mjesto u hrvatskoj poeziji, pa kad danas govorimo o modernome hrvatskom pjesništvu, ne možemo, a da ne istaknemo Dobrišu Cesarića kao jednoga od temelja toga pjesništva.
Rođen je 10. siječnja 1902. godine u Slavonskoj Požegi. Djetinjstvo provodi u Osijeku, gdje je polazio osnovnu školu, prve razrede realne gimnazije, pa i napisao prve stihove.
Sklad slavonskih paleta, zvona, sokaci, šetnje s ocem u sjenovitim alejama uz Dravu, sve to bila je ljepota koja i obično pretvara u poeziju.
Još kao dječak Cesarić je s roditeljima puno putovao. Sva putovanja njegova djetinjstva bila su lađom – od Osijeka do Zemuna, od Rijeke do Kotora, odnosno u Veneciju, pa iz tih ranih godina potječe njegova ljubav za more, rijeke i osvijetljene lađe.
Roditelji mu se sele 1916. u Zagreb, gdje Cesarić završava realnu gimnaziju i u zagrebačkome omladinskom časopisu Pobratim objavljuje svoju prvu tiskanu pjesmu I ja ljubim.
U osamnaestoj godini počinje studij prava, ali ga uskoro napušta i upisuje Filozofski fakultet, čistu filozofiju. Istodobno je namješten u Računarskome uredu; zatim u Hrvatskome narodnom kazalištu uči režiju i sređuje kazališnu pismohranu. Od 1929. do 1941. godine radio je kao lektor i knjižničar Higijenskoga zavoda, a potom je premješten u tadašnji Ured za hrvatski jezik.
Te predratne zagrebačke godine razdoblje su njegova intenzivnog književnog rada. U književnome časopisu Kritika 1920. objavljena mu je pjesma Buđenje šume. Godine 1923. s Vjekoslavom Majerom pokreće i uređuje književni list Ozon. Surađuje u listu Suvremenik, čiji su urednici M. Begović i A. B. Šimić. Upoznaje se s Miroslavom Krležom i počinje suradnju u Književnoj republici, gdje se uglavnom jasno ocrtala njegova lirska fizionomija.
Prvu zbirku pjesama Lirika objavio je 1931., a sljedeće godine tu je knjigu nagradila JAZU (danas HAZU) kao najbolju pjesničku zbirku godine. Godine 1936. Društvo hrvatskih književnika nagrađuje njegovu pjesmu Trubač sa Seine (Matoš u Parizu).
Uz knjige Lirika, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Pjesme, Knjiga prepjeva, Osvijetljeni put, Goli časovi, objavljena mu je Knjiga prepjeva, odnosno zbirka prijevoda svjetskih pjesnika.
Dobriša Cesarić jedan je od najprevođenijih hrvatskih pjesnika. Osim na sve slavenske jezike, pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, mađarski, rumunjski, turski, albanski, a i na latinski i esperanto.
Napisao je pregršt možda najljepših i najjednostavnijih stihova u hrvatskoj lirici, objavio nekoliko knjiga pjesama, prevodio i bio obilno prevođen i nagrađivan. Nizu književnih nagrada pridružila se i Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 1969. godine.
Osim lirike, objavio je i niz napisa kritičkoga i memoarskoga značaja, kao npr. O A. B. Šimiću, Prije trideset godina, Prve moje uspomene na Krležu, Sjećanje na Gorana, Moje osječko đakovanje.
Cesarić u svojem pjesništvu donosi nove, jedinstvene sadržaje, prodirući duboko u riznicu svojih bogatih unutrašnjih doživljaja. Cesarićeva je lirika sva ugrađena u male svjetove svakodnevnih zbivanja. Sagledavajući bitne, male stvari pjesnik je okrenut samom sebi i običnom čovjeku s kojim se kao pjesnik poistovjećuje. Govoreći o svojem osobnom, intimnom svijetu, pjesnik diže zapravo svoje vlastite doživljaje na razinu općeljudskih simbola. Cesarić je pjesnik grada, temeljni je izvor njegove poezije neka pritajena bol, osjećaj prolaznosti i životne patnje. Neposredan u iznošenju svojih doživljaja, on jednako prisno zna impresionistički nacrtati svoj slavonski pejsaž, kao što zna ostvariti ozračje sumorno-sivoga grada. Snaga i vrijednost Cesarićeve poezije očituje se u preciznosti izraza, u jednostavnome pojmovnom i metaforičkome aparatu kojim se služi. Upravo po tim kvalitetama Cesarić je odskočio u prvi plan hrvatske poetske riječi u razdoblju od tridesetih do pedesetih godina.
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu čuva vrijedan dio književne ostavštine Dobriše Cesarića.
Poznate su mu antologijske pjesme Oblak, Povratak, Slap, Pjesma mrtvog pjesnika, Balada iz predgrađa, Vagonaši, Mrtvačnica najbjednijih i dr.
Hrvatski pjesnik Dobriša Cesarić preminuo je 18. prosinca 1980. godine i pokopan je na zagrebačkome Mirogoju.
Dobriša Cesarić jedan je od najvećih pjesnika koji je živio na ovim prostorima i koji nam je ostavio prekrasne stihove koji su već davno prešli u srce i legendu čovjeka.
Čitajući njegove prekrasne stihove, odajemo priznanje njegovu imenu i umjetničkomu radu te ga tako vraćamo u život…
…Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
The post Kapi sjećanja u slapu poezije – sjećanje na Dobrišu Cesarića appeared first on .
U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 14. prosinca 2022. godine potpisan je petogodišnji sporazum o suradnji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Nacionalne i sveučilišne knjižnice „Sv. Kliment Ohridski“. Sporazum su potpisali glavna ravnateljica Knjižnice prof. dr. sc. Ivanka Stričević i ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Makedoniji Rahmetula Kuqi. Isti je Sporazum, također na petogodišnje razdoblje, bio potpisan 2014. godine.
U izaslanstvu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Makedoniji, osim ravnatelja, sudjelovali su i rukovoditeljica Matičnoga odjela i razvoja bibliotekarstva Jelisaveta Kostadinova te rukovoditelj Odjela informacijskih tehnologija Ljupcho Jovanov. Potpisivanju Sporazuma iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, osim glavne ravnateljice, nazočili su koordinatorica Zbirke rukopisa i starih knjiga dr. sc. Irena Galić Bešker, voditelj Odjela zajedničkih službi Tomislav Tomašić te viša stručna savjetnica za odnose s javnošću Odsjeka marketing i komunikacije Nela Marasović.
Sporazum je potpisan s obzirom na zajedničke interese u području knjižničnih i informacijskih znanosti te u želji da se poboljšaju uzajamna suradnja i pridonese razvoju hrvatskih i makedonskih kulturnih i znanstvenih veza.
Tema je Sporazuma razmjena publikacija objavljenih u Hrvatskoj i Makedoniji te znanstvenih, bibliografskih i stručnih publikacija, zatim razmjena iskustava, znanja i podataka te suradnja na zajedničkim programima i projektima kao što su izložbe, publikacije, znanstveni i stručni skupovi, zaštita i restauracija građe, digitalizacija i sl. Određena je i suradnja u regionalnim, europskim i međunarodnim projektima koji su uzajamno korisni za obje nacionalne knjižnice kao i za kulturu i znanost obiju država.
Pri potpisivanju je dogovorena i suradnja na organizaciji izložbe digitalnih preslika orijentalnih rukopisa (arapskih, turskih i perzijskih) iz fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice Makedonije u prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. U planu je organizacija te izložbe tijekom 2023. godine.
[See image gallery at www.nsk.hr]The post Potpisan sporazum o suradnji NSK i Nacionalne i sveučilišne knjižnice „Sv. Kliment Ohridski“ appeared first on .
U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 13. prosinca 2022. godine Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO predstavilo je UNESCO-ov priručnik i nastavni materijal za učitelje pod nazivom Svjetska baština u rukama mladih.
Uvodnu riječ na predstavljanju uputila je glavna tajnica i voditeljica Službe za UNESCO pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske te ujedno i urednica priručnika i nastavnih materijala Rut Carek. Pozdravne su govore održali glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević, akademik Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatskoga povjerenstva za UNESCO, ministar znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Radovan Fuchs te ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek.
„Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu uvijek se sa zadovoljstvom odaziva svim manifestacijama koje promiču baštinu, njezine vrijednosti te načine očuvanja. Posebna je vrijednost kada se u to uključe mladi jer njihovom sustavnom edukacijom i osvješćivanjem o važnosti baštine za sadašnje i buduće naraštaje stvaramo svijet odgovornih i samosvjesnih“, istaknula je na predstavljanju glavna ravnateljica Knjižnice.
Priručnik koncepcijski podupire suvremene pristupe poučavanja temeljene na cjelovitome pristupu, mogućnosti prilagodbe potrebama učenika, poticanju kritičkoga mišljenja i stavova te boljem razumijevanju multikulturalnih različitosti suvremenoga svijeta. Priručnik potiče integrirano učenje i poučavanje, bogato je opremljen različitim materijalima i izvorima znanja te je prilagođen za uporabu u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske.
[See image gallery at www.nsk.hr]The post Predstavljen UNESCO-ov priručnik „Svjetska baština u rukama mladih“ u NSK appeared first on .
Osjećam, lako kao moje pisaće pero, izlazim iz kamene grobnice pred glavnim oltarom franjevačke crkve Sv. Marije u Hvaru, koju smo zajedno podizali moj otac Antun i ja, Hanibal Lucić, hvarski vlastelin, branitelj i sudac hvarske komune, ordinarij pregradnje zvonika i katedrale Sv. Stjepana, našeg zajedničkog zaštitnika.
Osjećam kako se moja duša izvija kroz renesansni spomenik i onda odlazi na moje omiljeno mjesto.
Kamenu klupicu pod golemim čempresom koji se uzdiže još od moje mladosti, pa sjeda kao stotinama puta u mom prošlom tjelesnom i sadašnjem duhovnom životu, pod najstarije živo biće Hvara, koje je poput mene zapamtilo mnoge događaje, sjećanja, uspone i padove otoka i grada.
Golemo stablo ne govori ništa. Zna, još malo i među njegovim granama zašumiti će strujanje koje će moju dušu, dušu pjesnika Hanibala Lucića, kako danas govore, najvještijeg pjesnika hrvatske renesanse, piscu Robinje, prve romance europske književnosti, dignuti u visinu i pustiti je da uživa u svom rodnom Hvaru…
(Najljepši otok na Sredozemlju po ispovijesti Hanibala Lucića o 450. obljetnici njegove smrti – Veljko Barbieri)
Hvarski lirik i dramatičar Hanibal Lucić potječe iz jedne od najuglednijih hrvatskih vlastelinskih obitelji. Rođen je 1485. godine u Hvaru. O njegovu životu nemamo puno sačuvanih podataka. Obavljao je visoke državničke i upravne dužnosti u rodnome kraju. Sudeći prema njegovu književnom djelu, Lucić je izvrsno poznavao klasičnu književnost, srednjovjekovnu glagoljašku i usmenu hrvatsku književnost te suvremenu talijansku i hrvatsku književnost.
Veći dio svojega stvaralaštva uništio je u nastupu autokritičnosti, a nevelik mu je opus objavljen 1556. godine u Mlecima pod naslovom Skladanja izvarsnih pisan razlicih, zahvaljujući njegovu sinu Antunu. Riječ je o antologiji u kojoj se nalaze 22 ljubavne pjesme, drama Robinja, nekoliko pjesničkih poslanica, dva epitafa te prijevod Ovidijeve heroide Pariž Eleni koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
U Lucićevoj lirskoj zbirci opijeva se ljubav prema ženi i njezina ljepota. Po estetskim dosezima, pjesme u kanconijeru pravo su remek-djelo hrvatske renesansne ljubavne lirike. U njima on opisuje ljepotu i ljubav u tradiciji Petrarke i petrarkizma, a istodobno i u tradiciji usmene hrvatske ljubavne poezije.
Među ljubavnim je pjesmama i Jur nijedna na svit vila, pjesma u kojoj Lucić opisuje ljepotu svoje drage, biranim leksikom u osmeračkim oktavama, vrlo pregledne simetrične kompozicije. Moleći na kraju pjesme Boga da ljepotu vile sačuva od starenja, pjesnik posredno izražava samosvijest renesansnoga tvorca da će njezina ljepota biti ovjekovječena, zahvaljujući neprolaznoj vrijednosti njegove umjetnine.
Lucićeva drama Robinja prva je svjetovna drama na hrvatskome jeziku. Djelo je napisano kao pjesničko-dramski spjev sa suvremenom, povijesnom temom te radnjom koja sadržava i jednostavnost pučke igre, što upućuje na njezino moguće podrijetlo. Sastoji se od tri čina, u dvostruko rimovanim dvanaestercima.
Njemu u čast pokrenuta je kulturna manifestacija pod nazivom Sonetni dani Hanibala Lucića, koja je nastala na poticaj književnika Veljka Barbierija, a namjera je Festivala bila probuditi svijest o vrijednosti književnoga opusa hvarskoga renesansnog autora Hanibala Lucića.
Njegovi stihovi, prepjevi, poslanice, a posebno drama Robinja danas čine mali, ali nezaobilazni dio europske renesansne književne baštine.
Zahvaćen renesansnim duhom, Hanibal Lucić približno 1530. godine počeo je nedaleko od grada graditi svoj renesansni ljetnikovac. U svojem ljetnikovcu na izmaku grada, koji se po svojem renesansnom slogu izdvaja od onodobnih graditeljskih dosega na otoku, Hanibal Lucić proveo je posljednje godine svojega pjesničkog i duhovnoga života.
Umro je u Hvaru 14. prosinca 1553. godine, a pokopan je u obiteljskome grobu u franciskanskoj crkvi svete Marije, ispod glavnoga oltara, na kojem se nalazi ploča s grbom Lucića i slovima A. L. MDLXXV.
[See image gallery at www.nsk.hr]The post „… Zašumit će strujanje koje će moju dušu dignuti u visinu i pustiti je da uživa u svom rodnom Hvaru…“ – uz obljetnicu smrti Hanibala Lucića appeared first on .
… I u svojoj prozračnoj, paučinastoj haljinici maslačak ode na ples. Svi su se divili njegovoj haljini, najljepšoj i najčudesnijoj u koju je stari pauk utkao svu ljubav svog oporog srca koja je bila skrivena na dnu. Maslačak je plesao sa svima i bio je sretan. Glazba je te noći bila krasna, životinje su se umirile slušajući slavujevu pjesmu, pa i posve mala djeca u kolijevkama prestala su plakati. Maslačak je bio sretan i radostan. Dozivao je leptire i razgovarao s bumbarima. On je kao i jasmin i perunika hvatao blijede mjesečeve zrake koje su se prosipale na prostranu poljanu i na cvijeće prekrasno u ovoj nezaboravnoj noći…
(Plesna haljina žutog maslačka)
Plesna haljina žutog maslačka jedna je od njezinih najljepših i najčitanijih priča. Nadahnuće kao i sadržaj ove omiljene priče pronašla je promatrajući prirodu i njezine mijene, pa tako i preobrazbu žutoga maslačka u cvijet neobične i krhke ljepote. Svijet Sunčane Škrinjarić poetska je bajka, u kojoj slobodno djeluju ljudi, stvari i pojave. Svijet je to kojemu je granice odredila pjesnička mašta, a pokrenula ga mudrost bajki.
Sunčana Škrinjarić rođena je 11. prosinca 1931. godine u Zagrebu. Diplomirala je hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji. Radila je kao službenica, glumica i novinarka te, naposljetku, kao profesionalna književnica. U književnosti se javila 1946. godine zbirkom pjesama Sunčanice. Bila je književnica istančana senzibiliteta i bujne imaginacije. Njezina dječja proza nije tendenciozna ni didaktički nametljiva te je među rijetkima koji su u hrvatskoj književnosti nakon Ivane Brlić Mažuranić prihvatili bajku kao oblik iznošenja svojega viđenja djetinjstva.
Objavila je dvadesetak knjiga pjesama i proze za djecu, od kojih su najpoznatije Kaktus bajke, Ljeto u modrom kaputu, Pisac i princeza, Slikar u šumi, Čudesna šuma i Dva smijeha. Najmlađima je namijenila slikovnice Plesna haljina žutog maslačka, Tri jabuke s bakina ormara i Zimska bajka. Od dramskih tekstova ističu se igrokazi Bajka o maslačku, Slon u gradu i Ludi lampion, koji su izvedeni u Zagrebu i Uppsalli, te radiodrame za djecu i mladež Zeleni šešir i Čovjek koji je postao gljiva.
Sunčana Škrinjarić dobitnica je triju književnih nagrada Grigor Vitez (1970., 1978. i 1983.) te nagrade Ivana Brlić Mažuranić (1981.). Godine 1999. bila je nominirana za najveću svjetsku nagradu u području dječje i književnosti za mlade, Hans Christian Andersen, poznatu kao Mali Nobel.
Njezina knjiga Ulica predaka (1980.) predstavljala je Hrvatsku na Međunarodnoj izložbi Mir, sloboda i tolerancija u Münchenu. Ulica predaka roman je o odrastanju, ali i o odraslima, pa i o ratu. Pisala je i prozu za odrasle – Kazališna kavana, Jogging u nebo, Pasji put, Čarobni prosjak.
Knjige su joj prevedene na litavski, mađarski, slovenski i druge jezike, a prema njezinu romanu i scenariju snimljen je prvi hrvatski dugometražni crtani film Čudesna šuma (1989.).
U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 190 zapisa o njezinim djelima.
Plesna haljina žutog maslačka i Ulica predaka dva su različita svijeta. Priča o maslačku i roman o predcima kao da sadržavaju Sunčanin svijet sastavljen od jake svjetlosti i najmračnije tame. U tome je znaku njezino stvaranje za djecu, ali i za odrasle.
S maslačkom u ruci oprostili smo se od Sunčane Škrinjarić koja je preminula 21. travnja 2004. godine u Zagrebu.
Mislim da je život najljepše što se može čovjeku dogoditi i kad sam već u tom životu, želim ga koristiti na najljepši mogući način, da bude lijepo i nama i ljudima koji s nama žive, a posebno da bude lijepo djeci. Djeca moraju imati sretno djetinjstvo, ljubav svojih roditelja i prijatelja, jer sretno je djetinjstvo polazna stanica za sretan život.
(Sunčana Škrinjarić)
Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.
The post U spomen na Sunčanu Škrinjarić i njezin maslačak appeared first on .
U studenome 2022. godine, u povodu Svjetskoga dana djece, Hrvatsko čitateljsko društvo objavilo je Europsku deklaraciju o digitalnoj pismenosti kao temeljnomu pravu djeteta, hrvatski prijevod deklaracije koju je u srpnju 2022. usvojila Europska mreža za poticanje pismenosti (European Literacy Policy Network, ELINET) i u čijem su sastavljanju sudjelovale članice Društva Snježana Berak i Kristina Čunović.
Udruga ELINET Deklaraciju je usvojila u sklopu programa 22. Europske konferencije o pismenosti, u skladu sa sadržajem Europske deklaracije o digitalnim pravima i načelima za digitalno desetljeće i novom Europskom strategijom za bolji internet za djecu (BIK+), s ciljem proširenja prava na pismenost, prepoznatoga kao temeljno ljudsko pravo dulje od pola stoljeća, te omogućivanja upravo najmlađim članovima društva razvoja vještina nužnih za pronalaženje, razumijevanje, objedinjavanje, procjenjivanje, stvaranje i korištenje podataka iz brojnih danas dostupnih informacijskih izvora kao i za tekstualno, vizualno i digitalno izražavanje djece.
Kao putokaz za zadovoljenje preduvjeta nužnih za ostvarivanje prava na ovu suvremenu i mladim naraštajima prijeko potrebnu vrstu pismenosti Deklaracija navodi brojne primjere dobre prakse iz europskih zemalja, među kojima su i dva iz Hrvatske – tehnološka rješenja za lakše i bolje čitanje i učenje tvrtke Omoguru, čija aplikacija Lexie pruža pristup i djelima iz fonda NSK, te aktivnosti i sadržaji namijenjeni osobama sa složenim komunikacijskim potrebama platforme Kompetencijska mreža, koju predvode sastavnice Sveučilišta u Zagrebu.
Ne zaboravljajući da su razvijena jezična komunikacija te čitanje i pisanje temeljne vještine digitalne pismenosti, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu poziva sve knjižnice, ali i ostale ustanove u sklopu baštinskoga i kulturnoga sektora da se pridruže širenju svijesti o važnosti digitalne pismenosti za sve članove društva, osobito za one najmlađe.
The post Europska deklaracija o pravu djeteta na digitalnu pismenost dostupna na hrvatskome jeziku appeared first on .
U povodu Međunarodnoga dana ljudskih prava koji se obilježava 10. prosinca, objavljena je tematska zbirka Ljudska prava na Hrvatskome arhivu weba. Ljudskim pravima smatraju se zajamčena prava pojedinca na zaštitu od države, prava koja mu pripadaju na temelju njegova postojanja kao čovjeka, prava koja u svakome slučaju ostaju održiva i država ih ne može ograničavati. Ljudskim, odnosno temeljnim, pravima pripadaju: dostojanstvo čovjeka, pravo na razvoj osobe, jednakost pred zakonom i ravnopravnost, sloboda religije i rasuđivanja, sloboda učenja, sloboda mišljenja, sloboda tiska i informacija, sloboda okupljanja, sloboda ujedinjavanja, sloboda kretanja, sloboda izbora zanimanja i sloboda rada, nepovredivost stana, jamstvo privatnoga vlasništva, jamstvo prava na nasljedstvo, pravo na azil i peticiju i dr.
O ljudskim pravima mnogo se govori i na internetu, a ovom tematskom zbirkom želi se istaknuti raznolikost i važnost mrežnoga sadržaja o toj temi. Zbirka je nastala u suradnji sa Zbirkom službenih publikacija NSK i Komisijom za državne informacije i službene publikacije Hrvatskoga knjižničarskog društva radi promicanja mrežnoga sadržaja tijela državne vlasti, tijela lokalne samouprave te nevladine udruge i organizacije koji se odnosi na temu ljudskih prava. Članice su Komisije zajedno s djelatnicama Hrvatskoga arhiva weba u razdoblju od mjesec dana prikupile cjelovite mrežne stranice, dijelove mrežnih stranica kao i izdanja zakonskih propisa u PDF obliku na državnoj i međunarodnoj razini, elektroničke knjige u izdanju vladinih i nevladinih organizacija te članke s informativnih portala. Suradnjom je prikupljeno 135 URL-ova ukupne veličine od 253 GB.
Zbirka omogućuje korisnicima da na jednostavan način i jednome mjestu pronađu mrežni sadržaj koji se odnosi na ljudska prava. Osim svoje sveobuhvatnosti, zbirka je važna zato što trajno arhivira pohranjeni sadržaj. Tematska zbirka Ljudska prava promiče i kulturu otvorenoga pristupa jer je arhivirani sadržaj dostupan svima koji se služe internetom, a može biti zanimljiva udrugama, aktivistima, pravnicima, studentima kao i svim istraživačima u stjecanju i nadopuni znanja o temi ljudskih prava.
The post Objavljena tematska zbirka „Ljudska prava” na Hrvatskome arhivu weba appeared first on .
… Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje.
Sad vrh sablje kruna visi,
sad vrh krune sablja pada,
sad na carstvo rob se uzvisi,
a tko car bi, rob je sada. (…)
(Osman)
Dana 8. prosinca 1638. godine preminuo je Ivan Gundulić, dubrovački barokni pjesnik i dramski pisac, klasik hrvatske književnosti, čija je vrijednost odavno prepoznata i izvan granica Hrvatske. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu s razlogom bilježi ovaj nadnevak jer u svojem fondu čuva vrijedna tiskana i rukopisna djela iz Gundulićeve književne ostavštine.
Ivan Gundulić rođen je u Dubrovniku 8. siječnja 1589. godine u uglednoj aristokratskoj obitelji. Školovao se u Gradu, koji je u to vrijeme bio na vrhuncu svoje gospodarske i kulturne moći, te su u njem boravili mnogi uglednici onoga vremena. Tako je mladomu Gunduliću učitelj bio i Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov Oslobođeni Jeruzalem, remek-djelo europskoga baroka i jedan od najpoznatijih epova svjetske književnosti. Ovaj podatak nije slučajan: nadahnut upravo tim tekstom Gundulić je nekoliko desetljeća poslije napisao svoje najvrjednije djelo, povijesno-romantični ep Osman.
Od poroda od tmine, kako naziva svoje nesačuvane mladenačke pjesme u predgovoru prve tiskane knjige Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.), do Osmana, njegova posljednjeg djela, prošle su godine i godine Gundulićeva sazrijevanja i postupne književne afirmacije. U Veneciji je 1622. godine tiskao barokni plač (poemu) Suze sina razmetnoga, za koji je nadahnuće pronašao u biblijskoj paraboli o povratku rasipnoga sina, iz Evanđelja po Luki. Ovo će Gundulićevo djelo biti uzor drugim piscima baroknih plačeva u Hrvatskoj, osobito Ivanu Buniću (Mandalijena pokornica) te Ignjatu Đurđeviću (Uzdasi Mandalijene pokornice). Djelo Suze sina razmetnoga u izdanju iz 1703. godine dostupno je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Dubravka, djelo koje je žanrovski teško jednoznačno odrediti, a koje pokazuje sličnosti i s pastoralom, kao i s baroknom dramom, izvedeno je 1628., a tiskano tek 1837. godine. Stihovi O lijepa, o draga, o slatka slobodo, / dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô, poznati i kao Himna slobodi, često su se stavljali u službu nacionalnih ideologija. No, stavljanje književnih tekstova u službu ideja i ideologija nije bilo strano ni Gunduliću, kao ni hrvatskomu baroku općenito. Naime, 17. stoljeće proteklo je u znaku protureformacije, čiji je val nakon Tridentinskoga koncila (1545. – 1563.) zahvatio cijelu Europu. U želji da potaknu opću obnovu Katoličke Crkve, djela baroknih umjetnika, izborom tematike i poantom, često su bila u duhu protureformacijskih težnji.
Gunduliću je poseban položaj dodijelilo 19. stoljeće, u nas obilježeno hrvatskim narodnim preporodom. Oduševljeni dubrovačkom književnošću, u kojoj se mogla iščitavati neprekidnost kulturnoga i jezičnoga razvoja, ilirci su je prigrlili kao temelj i dokaz bogate zavičajne tradicije, u razdoblju kada se hrvatski identitet od sjevernih sila često dovodio u pitanje. Gundulićev ep Osman u tome je kontekstu postao Excalibur koji je čekao svoju izabranu ruku. Naime, Osman je povijesno-romantični ep u 20 pjevanja kojem nedostaju dva središnja pjevanja, 14. i 15., a uz nestale stihove vežu se različiti pokušaji tumačenja, koji često nalikuju i teorijama zavjere: od tvrdnje da su spomenuta pjevanja izgubljena, ideje da su namjerno sklonjena zbog političkih razloga (složenoga odnosa Dubrovačke Republike i Osmanskoga Carstva), nagađanja da je riječ o dvama epovima, do pretpostavke da pjevanja koja nedostaju nikada nisu ni napisana, jer bi povijesne i romantične epizode, koje čine dva temeljna tematska sloja ovoga epa, bilo teško uskladiti u logičnu i funkcionalnu cjelinu. Nadopuna Osmana stoga je predstavljala velik izazov, premda se toga zadatka već prije bio prihvatio Pjerko Sorkočević. Godine 1844. Gundulićev Osman izlazi u izdanju Matice hrvatske, nadopunjen stihovima Ivana Mažuranića. Pothvat koji je dočekan s velikim oduševljenjem poslije je ipak sagledan s kritičkim odmakom. Neprijeporan je podatak da je Mažuranić ep dopunio dosljedno Gundulićevu leksičkom izričaju, stihu i rimi, ali učinio je to kao književnik romantizma, prilično slobodno u odnosu na izvornik, s interpretativnim zadiranjem u Gundulićev predložak. Njegova osmrtnica objavljena u listu Napredak 10. kolovoza 1890. godine, u kojoj se ističe i kao dopunitelj Osmana, svjedoči koliku mu je slavu to nastojanje donijelo za života.
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva najstarije sačuvane rukopise Gundulićeva Osmana, iz 1650., 1689., 1727., 1765. i 1773. godine te s početka 19. stoljeća. Rukopis iz 1689. godine dostupan je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Od 15. svibnja do 15. srpnja 1989. godine, četiristo godina nakon Gundulićeva rođenja, u Muzejskome prostoru na Jezuitskome trgu u Zagrebu, današnjim Klovićevim dvorima, priređena je izložba Gundulićev san, naslovljena kao i poznato djelo hrvatskoga slikara Vlahe Bukovca. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, tada još Nacionalna i sveučilišna bibilioteka, ustupila je kao suorganizator izložbe velik broj vrijednih djela iz svojega fonda vezanih uz dubrovačkoga autora i vrijeme u kojem je stvarao. Uz izložbu je objavljen i bogat katalog.
Gundulićeva djela Osman i Suze sina razmetnoga predstavljena su na portalu Europske knjižnice te njezinu profilu na Facebooku i profilu na Twitteru tijekom srpnja 2013. godine kada je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu odabrana kao knjižnica mjeseca u zajednici Europske knjižnice koja obuhvaća 48 nacionalnih i većinu bitnih europskih znanstvenih knjižnica.
Pjesnik epskoga zamaha, istančanoga baroknog izričaja te plodni pisac baroknih drama, od kojih su nam neke danas poznate samo po naslovu, Ivan Gundulić klasik je starije hrvatske književnosti, ali i nezaobilazno ime europskoga baroka u cjelini.
[See image gallery at www.nsk.hr]
The post Sjećanje na dubrovačkoga baroknog virtuoza Ivana Gundulića appeared first on .
U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 7. prosinca 2022. godine svečano je otvoren 9. međunarodni zagrebački harfistički festival (Zagreb Harp Festival).
Pozdravne su riječi na svečanome otvorenju Festivala uputile koordinatorica Zbirke muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dr. sc. Tatjana Mihalić i ravnateljica Festivala i harfistica Tajana Vukelić Peić.
Na otvorenju je predstavljen i rad mlade dizajnerice i harfistice Brune Krčelić, ambijentalna lampa Chord nastala od odbačenih prirodnih i metalnih žica instrumenata nadahnuta ponajprije harfom.
U glazbenome dijelu programa harfistica Tajana Vukelić Peić nastupila je sa sopranisticom Marijom Lešajom. a glazbenom božićnom čestitkom pridružile su im se harfistica Zagrebačkoga gradskog kazališta Komedija Doris Karamatić i glazbenica Nika Pastuović.
Zagrebački harfistički festival održava se do 10. prosinca 2022. godine na nekoliko gradskih lokacija. Uz već spomenute, na Festivalu će nastupiti neke od najboljih domaćih i međunarodnih harfistica, i to Veronika Lemishenko, Mina Momčilović Belić i Ivana Pavlović, Nives Rački, Marija Klepo, Biserka Krčeli i dr.
Svi su koncerti na Festivalu besplatni uz prethodnu najavu na e-adresu zagrebharpfestival@harfacroatia.com.
[See image gallery at www.nsk.hr]The post Otvoren 9. zagrebački harfistički festival u NSK appeared first on .
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu otvara natječaj Hrvatska lijepa knjiga radi odabira najljepše oblikovanih hrvatskih knjiga za međunarodni natječaj i izložbu Best Book Design from all over the World koja će se održati za trajanja Sajma knjiga u Leipzigu te za izložbu Book Art International koja se organizira u sklopu Sajma knjiga u Frankfurtu. Riječ je o natječaju i izložbama na kojima se predstavljaju dosegnute razine kreacija likovnih urednika, dizajnera i tiskarskog umijeća. Natječaj se raspisuje na poziv Zaklade Stiftung Buchkunst.
Molimo sve zainteresirane hrvatske nakladnike da do 30. prosinca 2022. godine knjige koje bi željeli prijaviti na natječaj (primjerak po naslovu) pošalju na adresu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Ulica Hrvatske bratske zajednice 4, 10000 Zagreb, s naznakom Hrvatska lijepa knjiga. Prijaviti se mogu knjige koje su objavljene tijekom 2022. godine. Ocjenjivački sud odabrat će najljepše oblikovane hrvatske knjige, a organizator će o njihovu izboru obavijestiti javnost na svojim mrežnim stranicama i putem medija.
Nakladnike također molimo da za prijavljene knjige ispune popratni obrazac i pošalju ga na adresu e-pošte marketing@nsk.hr.
Kategorije u kojima se knjige mogu prijaviti na natječaj su: književnost; znanost; monografije o umjetnosti i umjetnicima i fotomonografije; knjige za djecu i mladež; školske knjige; bibliofilska i reprint izdanja; katalozi.
Podsjećamo, u 2021. godini na natječaj je pristiglo 175 naslova, od čega je stručni ocjenjivački sud odabrao 17 knjiga koje su predstavljale Hrvatsku na natječaju Best Book Design from all over the World i izložbi Book Art International. Knjiga Fiume Fantasika autora Vedrana Mimice, Maroja Mrduljaša i Idisa Turata, koju su izdali Sveučilište u Rijeci i Oaza Books, našla se u najužem izboru međunarodnoga stručnog povjerenstva.
Odabrane knjige nakon Sajma u Frankfurtu postaju dio fonda German Museum of Books and Writing u Leipzigu, koji je dio Njemačke nacionalne knjižnice (Die Deutsche Bibliothek).
The post Otvoren natječaj “Hrvatska lijepa knjiga” za 2022. godinu appeared first on .
