Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Subscribe to Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu feed
Updated: 8 hours 54 min ago

Novi broj časopisa Glas@NSK

Fri, 08/13/2021 - 09:36

Objavljeno je i novo dvojezično izdanje 17. broj časopisa Glasa NSK u tiskanom i elektroničkom izdanju. Prethodna je godina nesumnjivo bila u znaku pandemije uzrokovane bolešću COVID-19 te načina na koji su knjižnice u svezi s time prilagodile svoje poslovanje. I upravo je odgovor knjižnica na tu krizu tema ovog broja. U danim okolnostima te s obzirom na dostupne ljudske i druge resurse, većina knjižnica u Hrvatskoj učinila je ono najviše što je mogla te je time pokazala koliko knjižnice poštuju svoje korisnike i koliko su svjesne svoje uloge u društvenoj zajednici. Dokazale su i da se bez njih ne smije i ne može živjeti te da je njihova uloga u kriznim situacijama nezamjenjiva.

Unatoč pandemiji uzrokovanoj bolešću COVID-19 u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu radilo se neumorno, što dokazuje rubrika U fokusu. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu na svečanoj je proslavi Dana hrvatskih knjižnica proglašena Knjižnicom godine 2020. pa ovu rubriku otvaramo člankom o ovom zasluženom priznanju.

Predstavljeni su i Digitalni laboratorij Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Pravilnik za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima te potpora koju je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pružila knjižnicama oštećenima u potresu. Podsjetili smo i na mogućnosti pristupa elektroničkim izvorima znanstvenih i stručnih informacija, opisali preuzimanje Upisnika knjižnica u Republici Hrvatskoj te početak primjene Pravilnika o obveznom primjerku. Na kraju rubrike U fokusu pokušali smo dočarati novouređeni prostor Kongresnog centra Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Brojni su biseri dio riznice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. S obzirom na prošlogodišnje bitne obljetnice, i to 500. obljetnicu rođenja Matije Vlačića Ilirika te 400. obljetnicu rođenja Nikole Zrinskog, odlučili smo predstaviti one koje su povezane s njihovim životom i radom. Zbirka Flaciana broji 80 svezaka s 88 djela koja je Matija Vlačić Ilirik objavio kao autor ili suautor, dok je Zbirka Zriniana neizmjerno bogatstvo knjigoveškoga umijeća.

Zbirka Muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prethodne je godine svoj bogati fond obogatila autografima istaknutog hrvatskog skladatelja i glazbenog pedagoga Miroslava Miletića, čije su vrijedno stvaralaštvo i širina umjetničkog obzora trajno obilježili hrvatski, ali i svjetski glazbeni prostor.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu tijekom je 2020. godine ostvarila suradnju na brojnim projektima i programima. Nekima je nositelj, a u nekima bitan i ravnopravan partner. Svakako, prvo treba spomenuti projekt e-Kultura – Digitalizacija kulturne baštine, nacionalni suradnički projekt koji provodi Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske uz stručnu potporu suradničkih ustanova – Hrvatskoga državnog arhiva, Muzeja za umjetnost i obrt, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Hrvatske radiotelevizije. Predstavljene su i trenutačno aktualna te nadasve potrebna međunarodna stručno-znanstvena virtualna konferencija Solidarity in culture:Heritage protection under conditions of crisis (Solidarnost u kulturi: Zaštita kulturne baštine u kriznim uvjetima) te suradnja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Instituta za razvoj i inovativnost mladih u području razvoja digitalnog društva.

Razgovarali smo s dr. sc. Mikicom Maštrović, dobitnicom Nagrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za 2019. godinu, te s prof. dr. sc. Damirom Borasom, rektorom Sveučilišta u Zagrebu, koje je dobilo Priznanje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za 2019. godinu.

U sklopu rubrike o najistaknutijim imenima hrvatskog knjižničarstva u ovom smo broju odlučili predstaviti nažalost nedavno preminulog dr. sc. Josipa Stipanova, dugogodišnjeg djelatnika a potom i ravnatelja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Prethodne godine napustio nas je veliki prijatelj i dugogodišnji suradnik Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu akademik Tonko Maroević. Nekako smo mu htjeli zahvaliti za sve ono što je s nama i za nas učinio te se nadamo da smo barem malo uspjeli u tome u sklopu novoutemeljene rubrike Hommage.

Brojne su se obljetnice obilježavale tijekom 2020. godine. Uz već spomenute, 500. obljetnicu rođenja Matije Vlačića Ilirika i 400. obljetnicu rođenja Nikole Zrinskog, od kojih o potonjoj dodatno možete pročitati i u rubrici Velike obljetnice, prethodne su godine i naše udruge knjižničara obilježavale velike obljetnice – Hrvatsko knjižničarsko društvo 80. obljetnicu svojeg utemeljenja, a njegov zagrebački ogranak, Zagrebačko knjižničarsko društvo, 45. obljetnicu iste vrste.

Na kraju časopisa možete, već tradicionalno, čitati o događanjima Knjižnice u protekloj godini te našim novim izdanjima.

Svi prijedlozi i komentari mogu se uputiti putem e-adrese glas@nsk.hr.

The post Novi broj časopisa Glas@NSK appeared first on .

500. obljetnica Judite Marka Marulića Splićanina

Fri, 08/13/2021 - 08:54

Hrvatski književnik Marko Marulić (Marcus Marulus Spalatensis, 1450. – 1524.) bio je jedan od najpoznatijih europskih humanista, ujedno središnja ličnost splitskog humanističkog kruga. Naziv oca hrvatske književnosti i hrvatskog Dantea stekao je zahvaljujući Juditi – prvom umjetničkom epu hrvatske književnosti ispjevanom na hrvatskom jeziku.

Judita je biblijsko-vergilijanski ep na čakavskom narječju, nastao na temelju starozavjetne pripovijesti o hrabroj udovici Juditi, koja je spasila Betuliju zavođenjem i ubojstvom asirskog vojskovođe Holoferna. Iako preuzeta iz Biblije, priča alegorijski upućuje na Marulićevu suvremenost, koju obilježava strah i neizvjesnost pred najezdom Turaka, koji su pred vratima rodnog mu Splita. Ep je dovršen 1501., a tiskan 13. kolovoza 1521. godine. Sam je Marulić doživio tri izdanja za svojeg života. Jedan od samo dva sačuvana primjerka prvog izdanja čuva se u fondu knjižnice Male braće u Dubrovniku, a drugi u knjižnici zadarske obitelji Paravia, koja je danas dio Znanstvene knjižnice u Zadru. Izdanje iz 1522., koje krasi devet drvoreza s ratnim prizorima, čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Ep Judita sadrži 6 pjevanja, a napisan je osobitim stihom hrvatskog kulturnog prostora – dvostruko rimovanim dvanaestercem, koji u Marulića ima i prijenosnu rimu. Ova složena i zahtjevna versifikacijska shema pokazala je svu vještinu i okretnost Marulićeva pjesničkog talenta. Ep je uobličio po humanističkim poetičkim pravilima, opjevavši ipak Juditinu ljepotu u maniri petrarkističke poezije.

Marko Marulić jedan je od najprevođenijih hrvatskih književnika svih vremena. Za života najpopularnija su mu bila djela na latinskom, iako je pisao i na hrvatskom i talijanskom jeziku. Djelo  De institutione bene vivendi  per exempla sanctorum (Pouke za čestit život prema primjerima svetaca, Venecija, 1506.) bilo je velika uspješnica 16. stoljeća, i doživjelo je oko 60 izdanja na brojnim europskim jezicima: talijanskom (Venecija, 1563.), njemačkom (Köln, 1563.), portugalskom (Lisabon, 1579.), francuskom (Douai, 1585.), češkom (Prag, 1621.). Sv. Franjo Ksaverski nosio ga je sa sobom na svoje slavno misijsko putovanje kao jedinu knjigu uz brevijar i katekizam. Judita je također prevedena na engleski, mađarski, talijanski, francuski i litavski te dijelom i na slovenski, španjolski i njemački jezik.

Osim spomenutih, Marulić je autor i brojnih drugih značajnih djela: Evangelistarium (Venecija, 1516.), Quinquaginta parabolae (Venecija, o. 1510), De humilitate et gloria Christi (Venecija, 1519), Epistola … ad Adrianum VI. (1522), De laudibus Herculis (Venecija, 1524), Davidias (Zagreb, 1954) i dr. Godine 1995. u Sveučilišnoj knjižnici u Glasgowu pronađeni su dotad nepoznati Marulićevi latinski stihovi, u kojima se predstavlja i kao pjesnik ljubavne i satirične tematike (Glasgowski stihovi, Zagreb, 1999).

U prigodi 500. obljetnice tiskanja Judite, u Republici Hrvatskoj je 2021. godina proglašena Godinom Marka Marulića. Pojedinosti o njegovu životu i stvaralaštvu mogu se istražiti i u virtualnoj izložbi Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

The post 500. obljetnica Judite Marka Marulića Splićanina appeared first on .

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pohranjeno 10 svezaka čuvene Enciklopedije Diderota i d’Alemberta

Wed, 08/11/2021 - 10:20

Odjel Zaštita i pohrana zaprimio je 10. kolovoza 2021. godine deset (10) izvornih svezaka enciklopedije Encyclopédie ou Dictionnaire raisonné des Sciences, des Arts et des Métiers, čiji su glavni urednici bili Denis Diderot i Jean le Rond d’Alembert, radi njihova pregleda i pohrane u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Građu je u Knjižnicu dostavio prvi savjetnik Veleposlanstva Republike Francuske u Republici Hrvatskoj Yannick Andrianarahinjaka u pratnji atašea za znanstvenu i sveučilišnu suradnju pri Francuskom institutu u Hrvatskoj Jasne Bas. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu obvezuje se osigurati čuvanje svezaka u najboljim uvjetima.

Francuski institut u Hrvatskoj ovu vrijednu građu povjerava Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici na neodređeno vrijeme, a u okviru obilježavanja svoje stogodišnjice, tijekom koje je organiziran povratak originalnog primjerka Enciklopedije u Hrvatsku. Pojedinosti ove suradnje, koja također uključuje Leksikografski zavod Miroslav Krleža te Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, bit će predmetom sporazuma o suradnji.

Zapisnik o pohrani građe Francuskog instituta u Hrvatskoj u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu potpisali su glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević i prvi savjetnik Veleposlanstva Republike Francuske u Republici Hrvatskoj Yannick Andrianarahinjaka. Preuzimanju građe te potpisivanju Zapisnika prisustvovali su voditelj Odjela Zajednički poslovi Tomislav Tomašić, koordinatorica Zbirke rukopisa i starih knjiga dr. sc. Irena Galić Bešker, konzervator – restaurator Stevo Leskarac te viša stručna savjetnica za odnose s javnošću Nela Marasović, djelatnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Na Odjelu Zaštita i pohrana izradit će se Zapisnik o jedinicama građe i zatečenom stanju prije pohrane. Sve jedinice građe čuvat će se u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a cjelovita dokumentacija o njihovu stanju nalazit će se u Odjelu Zaštita i pohrana.

U okviru obilježavanja stogodišnjice Francuskog instituta u Hrvatskoj, partneri su dogovorili suradnju na projektu vrednovanja originalnog primjerka Enciklopedije objavljenog između 1751. i 1772., koji se od razdoblja između dva rata nalazio u Francuskom institutu u Zagrebu/Hrvatskoj. Trenutno se 22 sveska nalaze u Francuskoj, a 11 ih je bilo u Njemačkoj, od kojih je 10 ovom prilikom pohranjeno u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Povratak Enciklopedije omogućit će predstavljanje tog važnog djela hrvatskoj publici i uspostavljanje suradnje između hrvatskih i francuskih partnera.

Projekt predviđa organizaciju transporta u Hrvatsku i preostala 23 sveska Enciklopedije, njihovo pohranjivanje, održavanje i restauraciju dijelova koji zahtijevaju obnovu kao i vrednovanje djela u okviru znanstvenih, kulturnih i edukativnih manifestacija u Hrvatskoj.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pohranjeno 10 svezaka čuvene Enciklopedije Diderota i d’Alemberta appeared first on .

„A velik je, tko se malen rodi, a kad pane, golem grob mu treba!“ – uz obljetnicu rođenja Ivana Mažuranića

Wed, 08/11/2021 - 07:00

… Nije moje, što stekao nisam,
I što pusta podade mi sreća,
Već je moje što sam dohvatio
Trateć svoju od njedara krvcu.
Nije visok tko na visu stoji,
Nit je velik tko se velik rodi,
Već je visok tko u nizu stoji
I visinom nadmaša visine,
A velik je tko se malen rodi,
A kad pane, golem grob mu treba!

 (Javor)

Obljetnica rođenja prava je prigoda da se snažnim stihovima o životnim vrijednostima i prolaznosti života iz pjesme Javor prisjetimo njihova autora, bana pučanina i pjesnika Ivana Mažuranića.

Ivan Mažuranić rodio se u Novome Vinodolskom 11. kolovoza 1814. godine. U rodnome gradu polazio je narodnu (pučku) školu, s njemačkim kao nastavnim jezikom. U gimnaziji, koju je polazio u Rijeci, nastavni je jezik bio latinski. U Rijeci je učio talijanski i mađarski, a naknadno je naučio francuski i engleski. U Zagrebu je studirao i završio pravo. Od 1848. godine vrlo je aktivan u političkome životu. Bio je zastupnik u Hrvatskome saboru, a određeno vrijeme i predsjednik. Godine 1873. postaje prvi hrvatski ban pučanin. Na banskoj dužnosti ostaje do 1880. godine, a nakon toga napušta svaku političku aktivnost i živi povučeno baveći se matematikom i astronomijom. Za vrijeme banovanja provedena je reforma pravosuđa, političke uprave i školstva, a 1874. godine utemeljeno je Sveučilište u Zagrebu, prvo u južnih Slavena.

Ivan Mažuranić smatra se najkreativnijom ličnosti hrvatskoga narodnog preporoda. Od prvih stihova koje piše kao šesnaestogodišnji učenik bio je dug i strm put. Kao jezikoslovac objavio je moderan hrvatski rječnik s Josipom Užarevićem s kojim je sastavio djelo od 40 000 riječi. Kao pjesnik bio je već tada cijenjen, što dokazuje odluka Matice ilirske da za njezino prvo inauguralno izdanje dopiše XIV. i XV. pjevanje Gundulićeva Osmana. U razdoblju od 1835. do 1841. godine bio je suradnik Gajeve Danice. Godine 1846. objavio je svoje najveće i najvrjednije djelo – ep Smrt Smail-age Čengića, koje je dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a čiji se izvorni rukopis čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Tim djelom, u kojem su spretno prevladani klasični i dubrovački utjecaji kao i utjecaj narodne poezije, Mažuranić je stvorio klasičan junački ep.

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 2014. godine bila je organizirana izložba pod nazivom Blago Ivana Mažuranića u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Hrvatski književnik Ivan Mažuranić preminuo je 4. kolovoza 1890. godine u Zagrebu.

Danas se njegov lik nalazi na novčanici od 100 kuna. Mnoge ulice, trgovi i škole u Hrvatskoj nose njegovo ime, a u zagrebačkome parku Zrinjevac postavljeno mu je i spomen-poprsje.

The post „A velik je, tko se malen rodi, a kad pane, golem grob mu treba!“ – uz obljetnicu rođenja Ivana Mažuranića appeared first on .

Uz 527. obljetnicu tiskanja Senjskoga glagoljskog misala

Sat, 08/07/2021 - 07:00

1494 Miseca avgusta dan 7 ovi misal biše početi i svršeni v Senji. Kraljujući tada svitlomu kralju ugarskomu Ladislavu. I sideći tada na prestolje apustolskom svetomu otcu Aleksandru papi Šestomu. A biše štampani s dopušćenjem i volju gospodina biskupa. od domona Blaža Baromića i domina Salvestra Bedričića i žakna Gašpara Turčića Bog nas spasi amen.

(Iz kolofona Senjskoga glagoljskog misala)

Citat iz kolofona svjedoči kako je 7. kolovoza 1494. godine tiskano prvo i najvrjednije djelo Senjske tiskare – Senjski glagoljski misal koje je dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i portala Glagoljica.hr. Misal je knjiga u kojoj su sakupljeni svi tekstovi koji se govore ili pjevaju tijekom mise cijele liturgijske godine. Jezik je misala hrvatsko-crkvenoslavenski. Sačuvana su tri primjerka Misala, sva tri tiskana na papiru. Najpotpuniji primjerak čuva se u Budimpešti.

Približno pedeset godina nakon izuma tiskarskoga stroja, u Senju se pojavila skupina ljudi koja je shvatila vrijednost toga izuma. Među njima bio je i Blaž Baromić, jedna od najistaknutijih osoba hrvatske kulturne povijesti. On je 1493. godine u Veneciji tiskao brevijar koji nosi njegovo ime. Nakon tiskanja brevijara Baromić se vratio u Senj te već sljedeće godine nabavio sve potrebne strojeve za tiskaru.

Misal je tiskan na 216 listova, dvobojno i dvostupačno. Svaki stupac ima 37 redaka. Sadrži kalendar, vlastite mise liturgijskih doba, red mise, čin mise, zavjetne i mrtvačke mise, zajedničke svetačke mise, vlastite svetačke mise i obredne tekstove, a završava kolofonom.

Misal je prvo djelo tiskare koju je utemeljio Blaž Baromić. Djelo je to koje se slobodno može usporediti sa svim najuspješnijim i najljepšim europskim prvotiscima. Blaž Baromić izučio je zanat u Veneciji, tiskajući pravu ljepoticu među prvotiscima.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se faksimilni pretisak Misala iz 1494. godine.

The post Uz 527. obljetnicu tiskanja Senjskoga glagoljskog misala appeared first on .

Radno vrijeme Knjižnice od 4. do 9. kolovoza 2021.

Wed, 08/04/2021 - 07:00

U srijedu 4. kolovoza 2021. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu zatvorit će se u 19 sati.

U razdoblju od četvrtka 5. kolovoza do nedjelje 8. kolovoza 2021. Knjižnica će biti zatvorena.

U ponedjeljak 9. kolovoza 2021. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će otvorena prema ljetnome radnom vremenu.

The post Radno vrijeme Knjižnice od 4. do 9. kolovoza 2021. appeared first on .

Citat 2. kolovoza 2021.

Mon, 08/02/2021 - 09:45

Samo lijepa naša domovina mogaše stvoriti ljepotu divnog našeg jezika, divotu naših riječi…

The post Citat 2. kolovoza 2021. appeared first on .

Uz obljetnicu rođenja Ivana Picelja

Wed, 07/28/2021 - 07:00

… Šezdesetih godina Picelj je bio ona okosnica koja je, zajedno s prijateljima iz EXAT-a, činila hrvatsku umjetnost druge polovice stoljeća integralnim dijelom europske umjetnosti. Njegova mjera originalnosti i vitalnosti služi svima nama na ponos.

(Zvonko Maković)

Hrvatski slikar i grafički dizajner Ivan Picelj rođen je 28. srpnja 1924. godine u Okučanima. Nakon studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu bavio se uređenjem i opremanjem štandova na Zagrebačkome velesajmu u Savskoj, što je bitno utjecalo na njegov daljni rad. Odabrao je tada modernu tendenciju spoja umjetnosti i industrije, a to je i ostala misao vodilja njegova djelovanja.

Bio je jedan od utemeljitelja skupine umjetnika i arhitekata EXAT-51 i Studija za industrijsko oblikovanje (SIO). Picelj je organizirao prvu izložbu industrijskoga dizajna u Zagrebu. Razvio je svojevrstan, apersonalni smjer geometrijske apstrakcije u hrvatskome slikarstvu. Njegovo stvaralaštvo ima svoje ishodište u općim načelima konstruktivizma. Bio je uključen u nastanak i širenje međunarodnoga pokreta Nove tendencije, u sklopu kojega je stvorio niz programiranih djela, istražujući vizualnu percepciju, matematičke ritmove i pomake čestica.

Od 1957. godine izlagao je i skulpture, reljefe u drvu i objekte u metalu. Svojim grafičkim dizajnom, plakatima i opremom knjiga, sredinom šezdesetih godina razvijao je vizualnu kulturu grafičkoga oblikovanja. Uređivao je paviljone izložaba u zemlji i inozemstvu.

Svoju prvu samostalnu izložbu organizirao je 1952. godine i od tada je sudjelovao u brojnim samostalnim i skupnim izložbama širom svijeta. Surađivao je s galerijom Denis Rene u Parizu. Za svoje radove bio je višestruko nagrađivan u Hrvatskoj i inozemstvu.

Ivan Picelj preminuo je 22. veljače 2011. godine u Zagrebu.

U fondu Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se šesnaest grafika, tri mape te mnogi plakati Ivana Picelja, a dio te vrijedne građe predstavljen je u katalogu izložbe Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja, koja je bila organizirana 2009. godine u povodu 90. obljetnice Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Umjetnička djela istaknutoga hrvatskog slikara, dizajnera i grafičara Ivana Picelja bila su izložena od rujna 2016. godine u privatnoj galeriji Cortesi u Luganu, švicarskome Monte Carlu. Vlasnik galerije, poznati kolekcionar Stefano Cortesi ugostio je u svibnju iste godine u svojoj galeriji u Londonu istoimenu izložbu pod nazivom Konkretna utopija: Ivan Picelj i Nove tendencije 1961 – 1973.

Bio je jedna od najvažnijih figura umjetnosti 20. stoljeća u nas, kvaliteta i vrijednost.

(Miroslav Gašparović)

Autor naslovne fotografije Keiichi Tahara.

The post Uz obljetnicu rođenja Ivana Picelja appeared first on .

U spomen na Paju Kanižaja

Thu, 07/22/2021 - 08:26

Jedan je leptir
strašno tužan bio,
zbog bijelih krila
uvijek se je krio!

Bojao se svih leptira
što imaju šare i pruge,
a kad bi vidio admirala,
umirao bi od tuge.

Kad je jednog dana,
nabavio dosta para,
sretan je odlepršao
do najboljeg slikara.

Obojao mu slikar krila,
sretan se u zrak vinuo,
od prevelike sreće
gotovo uginuo!

A onda je postajao
umišljen sve više,
i tako je to trajalo
sve do prve proljetne kiše!

(Najšareniji leptir)

Čitajući pjesmu Najšareniji leptir, prisjećamo se pisca našega djetinjstva Paje Kanižaja.

Hrvatski književnik Pavao Pajo Kanižaj rođen je 22. srpnja 1939. godine u Đelekovcu pokraj Koprivnice. Nakon završene mature budući književnik odlazi iz Koprivnice u Zagreb. U Zagrebu je 1967. godine diplomirao jugoslavistiku na Filozofskome fakultetu, a poslije je bio glavni urednik satirično-humorističnih časopisa Paradoks i Žalac. Uređivao je i humorističku rubriku u Studenskome listu, Vjesniku, Večernjem listu, a na Hrvatskoj televiziji uređivao je zabavne i humoristične emisije za djecu. Među knjigama za djecu i mladež ističu se Bila jednom jedna plava, Prsluk pucam, Šarabara, Zeleni brkovi, Zdrprmapan, Zapisi odraslog limača, Kad sam bio odrastao i Ta divna čudovišta. Za književni rad nagrađen je književnim nagradama, uključujući nagrade za dječju književnost Ivana Brlić Mažuranić (Bila jednom jedna plava) i Grigor Vitez (3čave pjesme) te za humoristično-satiričko stvaralaštvo Zlatno Kerempuhovo pero i Zlatna sirena. Autor je scenarija za cjelovečernji animirani film Čudnovate zgode šegrta Milana Blažekovića prema romanu Ivane Brlić Mažuranić.

Osvojio je prvu nagradu na Međunarodnome festivalu humora u Italiji i nagradu za haiku u Japanu. Grad Koprivnica dodijelio mu je 2006. godine nagradu za životno djelo.

Osim toga, podario je hrvatskoj mladeži i odraslima mnoštvo knjiga romana, slikovnica, kazališnih komada, televizijskih emisija, crtanih filmova i dr.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 260 zapisa o njegovim djelima.

Pavao Pajo Kanižaj preminuo je 4. studenoga 2015. godine.

Zahvaljujući limačima, imam veliku povlasticu da sam mlađi od svoje osobne iskaznice. To i djeca vrlo često osjete kad se s njima sretnem. Tako su mi jednom prije podosta godina počela govoriti Pajo i tikati me, na što je direktorica zarežala: „Nije on za tebe Pajo, već drug Kanižaj“, a ja sam joj vratio: ‘Djeco, za vas sam ja i dalje Pajo, a za vas, drugarice, gospodin Kanižaj…’“

(Pajo Kanižaj)

The post U spomen na Paju Kanižaja appeared first on .

U Granadi održan završni međunarodni sastanak na projektu „TRACE“

Wed, 07/21/2021 - 14:58

Treći te ujedno i završni međunarodni sastanak partnera na EU projektu Traditional children’s stories for a common future – TRACE održan je 15. i 16. srpnja 2021. godine u Granadi u Španjolskoj. Sastanak je sastavni dio projektnih aktivnosti, a održan je u organizaciji španjolskoga partnera na Projektu – Euroarapske fondacije za visoko obrazovanje (Fundación Euroárabe de Altos Estudios). Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu koordinator je projekta TRACE, a sastanku su nazočile djelatnice Knjižnice, i to koordinatorica Projekta Frida Bišćan te suradnice na Projektu Karolina Holub i Nela Marasović. Ostali su partneri Projekta Udruga za poticanje neformalnoga obrazovanja, kritičkoga mišljenja i filozofije u praksi Mala filozofija (Zadar, Hrvatska), Osnovna škola Josip Pupačić (Omiš, Hrvatska), Sveučilište u Peloponezu (Corinth, Grčka) i Udruga Kreativne ideje (Riga, Latvija).

Na sastanku su partneri podrobno analizirali aktivnosti provedene u sklopu intelektualnih rezultata obrazovnoga paketa iO1TRACE i e-platforme iO2TRACE za tradicionalne dječje priče. Svaki je partner predstavio završno događanje na Projektu održano u njihovoj zemlji te način na koji su ga predstavili javnosti. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu dala je primjer kako izraditi izvješće o diseminaciji te predstavila elemente koje ono treba sadržavati. S obzirom na to da se bliži završetak Projekta, razgovaralo se i o izradbi završnoga izvješća.

Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u rujnu 2018. godine odobren je projekt TRACE iz Erasmus+ programa Europske unije. Projekt vrijedan 178.330,00 eura počeo se provoditi 1. rujna 2018. i traje do 31. srpnja 2021. godine.

Projekt TRACE namijenjen je djeci u dobi od šest do dvanaest godina, učiteljima i knjižničarima. Svrha je Projekta upoznati ciljne skupine, učitelje, nastavnike i knjižničare koji rade s djecom u dobi između šest i dvanaest godina s tradicionalnim dječjim pričama iz partnerskih zemalja, a posredno i s kulturom tih zemalja, te tako promicati europsku kulturnu baštinu, poticati čitanje i kritičko razmišljanje kod djece, istaknuti važnost cjeloživotnoga učenja, razvijati komunikacijske i društvene vještine kod djece te istaknuti bogatstvo i raznolikost europske kulturne baštine. Bajke, mitovi i legende uče djecu o životu, moralnim vrijednostima, izborima koje imamo u životu te ih potiču na kritičko razmišljanje.

E-platforma i pojedinosti o projektu Traditional children’s stories for a common future – TRACE.

The post U Granadi održan završni međunarodni sastanak na projektu „TRACE“ appeared first on .

Sjećanje na Frana Galovića

Tue, 07/20/2021 - 07:00

Došle su denes. Videl sem dve.
Iščo si gnezdo okraj hiže.

Lete polako.
I pitam sako:
“Kaj ste nam donesle, male drage ftice?
Vi z vetrom letite
Čez široko morje, gde me nigdar ne bo,
Gde je navek sonca i leta pono nebo.
Kaj ništ ne velite?”

Onkraj kleti lečo mlade lastavice
I gnezda glede.

Kaj so nam donesle? Sonce, srećo, mladost.
Žito, vino, cvetje, pesme i staro radost!

Dok išle su čez tuđi nekud svet,
Tu čakala je na nje stara klet.
I zato čkome,
Samo lete,
Pone sreće,
I sonce i nebo i brege glede!

(Lastavice)

U 27 godina života, Fran Galović, istaknuti hrvatski pjesnik, pripovjedač, književnik i kazališni kritičar – pripadnik drugoga naraštaja hrvatske moderne, ostvario je vrlo raznolik i sadržajno bogat literarni opus.

Fran Galović rodio se 20. srpnja 1887. godine u Peterancu, selu blizu Koprivnice. Pučku školu završio je u rodnome mjestu, a gimnaziju u Zagrebu, gdje završava i studij slavistike i klasične filologije. Pripadao je mladohrvatskomu, liberalnopravaškomu pokretu pa je zbog sudjelovanja u đačkome štrajku četvrti semestar studirao u Pragu. Godine 1909. dobrovoljno se javlja u vojsku, a 1913. završava studij klasične filologije i postaje namjesni učitelj II. realne gimnazije u Zagrebu, a u travnju 1914. završava studij hrvatskoga jezika. Bogatu književnu i kritičarsku djelatnost započeo je već za vrijeme studija, kada je pokretač i urednik pravaškoga glasila Mlada Hrvatska (1908. – 1909.). Bio je uvršten i u svojevrsnu Wiesnerovu antologiju suvremenoga pjesništva, danas znamenitu Hrvatsku mladu liriku iz 1914. godine.

Fran Galović mobiliziran je početkom Prvoga svjetskog rata. Iako je počeo kao pjesnik štokavskih stihova, najveću umjetničku razinu dosegao je poetskim kajkavskim, nedovršenim ciklusom Z mojih bregov, koji je objavljen posmrtno 1948. godine. Taj poetski ciklus komponiran je kao četiri godišnja doba. Vraćajući se iskonskim izvorima života, i poistovjećujući s rodnim krajem (Podravinom), Galović se predstavio kao autohtoni pjesnik. Njegova je poezija elegična, sva u zloslutnu osjećaju straha, tjeskobe i smrti. Smirenje, premda i prividno, Galović pronalazi u vjerovanju da smrt nije ništa drugo do ponovno stapanje s prirodom, s rodnim krajolikom. Po širini zanimanja i intelektualnoj radoznalosti Galović podsjeća na Ivana Gorana Kovačića, a od starijih hrvatskih književnika na Šenou i Kumičića. Nekoliko posljednjih godina zrelijega književnog stvaranja pokazalo je kako je riječ o piscu u stvaralačkome traženju, koji je za života objavio tek četiri omanje knjige. Poznate su mu antologijske pjesme Crn-bel, Childe Harold, Jesenski veter i dr. Među njegovim proznim djelima ističe se Začarano ogledalo (1913.) i Ispovijed (1914.). U novelama je prikazivao gradske i seoske sredine te vojnički život. Ostavio je nedovršen roman Mrtva domovina. Kao dramski pisac predstavio se dramama Tamara, Grijeh, Mors regni, Pred smrt, Mati i dr.

Svake godine, njemu u čast, održavaju se u Koprivnici Galovićeve jeseni – festival književnosti u novim medijima, jedan od poznatijih simbola grada Koprivnice koji je izrastao u kulturnu manifestaciju prepoznatu širom države.

Fran Galović bio je autor velikih književnih pretenzija, ali i velikih mogućnosti, koje je prekinula tragična smrt. Poginuo je 26. listopada 1914. godine između 10 i 11 sati iz hica strojne puške kod mjesta Radenkovići u Mačvi. Dan prije javio se prijatelju, književniku Milanu Ogrizoviću, dopisnicom:

„Moj dragi, još jednom Te pozdravljam. Jutro je i u 10 sati imamo navaliti. Sunce je, nedjelja i divno, toplo jutro. Čovjek bi čisto želio umrijeti u ovako sunčan dan. Reci Sanctissimi da se pomoli za upokoj moje duše ako me više ne bude. Ljubi te tvoj Fran.“
(Napomena: Sanctissima je Ogrizovićeva supruga)

Na temelju toga pisma neki zaključuju da je Galović sam potražio smrt. Drugi to opovrgavaju, pozivajući se na neka njegova druga pisma i dopisnice s bojišta. Tako je Galović u jednome prijašnjem pismu napisao Ogrizoviću: „Želio bih ne poginuti samo radi toga da sve ovo iznesem jer je svaki dojam dragocjen.“

Iz pisama koje je Galović s fronta pisao poznanicima i prijateljima vidljivo je da je imao velike planove za svoj budući književni rad.

Fran Galović, veliki književni talent, prerano nas je napustio – njegov je život ugašen u vihoru rata. Tako je to valjda kada čovjek ima planove veće od svojega vremena – prestigne čak i vlastiti život.

Galovićevo mrtvo tijelo dopremljeno je u Zagreb 31. listopada 1914. godine i pokopano na Mirogoju.

Podatak kako je poginuo s točno 27 godina, svrstava ga se u takozvani Klub 27, odnosno skupinu utjecajnih i poznatih ljudi koji su pod nerazjašnjenim okolnostima umrli sa 27 godina, kao što su Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, Kurt Cobain i dr.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuvaju se njegove bilješke, fragmenti, članci, album crteža, notes kao i jedan dio vrijedne književne ostavštine.

The post Sjećanje na Frana Galovića appeared first on .

„Hrvatska je evo spašena da živi!“ – uz 160. obljetnicu rođenja Augusta Harambašića

Wed, 07/14/2021 - 07:00

Sa tebe su strgli kraljevsko odijelo,
Izranili tvoje božanstveno tijelo,
Robinja si tužna, mučenica prava;
Izdajom i zlobom svezali ti ruke,
Stvorili te žrtvom sebičnosti puke, –
Al te moje srce ipak obožava.

Bijedna si sirota kraj obilja svoga,
Od uresa davnih nemaš ni jednoga,
Doli krasne zemlje, divne grudi tvoje,
Doli bistrih rijeka, tvojih suza sjajnih,
Dol’ u gorah gvožđa, osvetnika tajnih,
Za njimi odavno gine srce moje.

Ah, to mene boli! Ti nemaš slobode,
Nemaš svoje soli, kruha, niti vode,
A kraj svoga divnog i tolikog blaga;
U naroda vijeću tvoj se glas ne broji,
Al su tomu krivi zli sinovi tvoji, –
Ipak si mi mila, ipak si mi draga.

Od Jadranskog mora do hladna Timoka,
Od Balkana pa do Triglava visoka,
Svud su tvoji sinci i svud sreća huda;
Tu se oni krste raznimi imeni,
Al su zato redom sužnji zarobljeni,
Jer razdiru sami tvoja divna uda.

Oh, gdje ti je slava, kruna, mač i žezlo?
Zar je tvoje tijelo u krvi ogrezlo,
Da vijek čamiš jadna posred ropskog čama?
Gdje su sada tvoji nekadanji dani,
Gdje su Krešimiri, Zrinjski, Frankopani?
Odavno ih, jao, krije grobna tama.

Ipak hman me pute: Slaba si, malena,
Od rođene djece podlo ostavljena:
Ta i ja sam vazda trpio i strado!
Na lagodi slabić, znadem, živi rađe,
Al slobodu sticat mnogo li je slađe
I žrtvovat za nju svoje žiće mlado.

Nek se diče Rusi svojom veličinom,
Il Francezi svojom slavnom otadžbinom,
Il Englezi svojim svesilnim mornarstvom!
Ne zaviđam njima sve vrline ote:
Van Hrvatske za me ne ima ljepote,
Ja se dičim njome i njenim “barbarstvom”.

Klevetnici pusti, ptice zlokobnice,
Podlost im je duša, nepoštenje lice,
Vrijeđaju te tako, moja majko zlata!
A ne znadu jadni da si tisuć ljeta
Prosvjeti i vjeri apoštolka sveta, –
Al Hrvatska ti si, sad im nepoznata!

Jest, Hrvatska ti si! Meni sve na svijetu,
I zanosan evo duši u poletu
Slavim tebe pjesmom, tebi posvećenom;
A jedanput valjda dočekat ću zgodu,
Da se mogu borit za tvoju slobodu,
Pa da jednoć bar te vidim osvećenom!

Ali miruj, srce! Miruj, dušo čista,
Najdivnija nada ko zora se blista:
Budućnost je naša, ma se tko protivi!
Hrvat već i sada ropske lance stresa,
Vesela mu klika ori do nebesa:
„Hrvatska je evo spašena da živi!”

(Hrvatskoj)

Mnogo je lijepih domoljubnih stihova ispisano stoljećima. Stihovima pjesme Hrvatskoj prisjećamo se nekih od njih kao i svojedobno najpopularnijega rodoljubnog pjesnika Augusta Harambašića.

Pola stoljeća Harambašićeva života ispunjavaju uglavnom tužni događaji, nesporazumi s okolinom, ljubavne patnje i razočaranja, političke trzavice, uhićenja i suđenja, borba za egzistenciju, bolesti i sl. Toliko se toga splelo oko ovoga darovitog pjesnika koji je romantičarski poimao život i literaturu, ne uspjevši se othrvati kolopletu vremena prema kojem nije znao načiniti odmak ni pronaći građansku ni ljudsku ravnotežu. Bio je na određen način tragičan junak hrvatske političke i književne zbilje u sutonu 19. stoljeća i njegovih ideala poistovjećenja umjetnika i javnoga djelatnika.

Hrvatski pisac, pjesnik, publicist, političar, odvjetnik i prevoditelj August Harambašić rođen je 14. srpnja 1861. godine u Donjem Miholjcu. S nepunih 20 godina postao je najpopularniji hrvatski pjesnik druge polovice 19. stoljeća. Bio je jedan od četiriju najpoznatijih hrvatskih pjesnika toga doba, uz Šenou, Kovačića i Kranjčevića.
Kao gimnazijalac u Požegi susreće prvu veliku ljubav svojega života, dvanaestogodišnju djevojčicu Tugomilu, sestru svojih prijatelja Vatroslava i Dobroslava Brlića.
Ta strastvena, ali platonska dječačka ljubav probudila je pjesnički talent i tako nastaju prve ljubavne pjesme.
Nažalost, ubrzo dolazi do tragičnoga kraja. Već u ljeto iste godine 1877. kada su se dvoje mladih ugledali u gimnazijskoj kapelici i zaljubili, Tugomila umire od upale mozga, a August svoje stihove počinje objavljivati u omladinskome listu Smilje. Bio je tada učenik 5. razreda gimnazije. Sedmi i osmi razred gimnazije završava u Osijeku, gdje je maturirao 1879. godine.
August Harambašić već je kao gimnazijalac oduševljeno prihvatio nacionalni i politički program Stranke prava. U osmome razredu gimnazije uređuje osječki učenički politički časopis Hrvat, surađuje u zagrebačkome Viencu i postaje stalnim dopisnikom sušačke Slobode, koja je tada objavljena pod pokroviteljstvom Ante Starčevića.
Pravni fakultet pohađa u Zagrebu, no zbog demonstracija dobiva izgon sa Sveučilišta te zbog toga odlazi u Sušak gdje radi na svojem stranačkom časopisu.
Godine 1883. vraća se u Zagreb te iste godine piše zbirke pjesama Ružmarinke i Slobodarke.
Od 1884. do 1885. godine služi kao jednogodišnji dobrovoljac u austrijskoj vojsci. Godine 1886. objavljuje zbirku Bugarske pjesme, koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Pravne znanosti završava 1892. godine te je promoviran u doktora prava.

Njegove pjesme govore uglavnom o ljubavi prema domovini i ženi. Ekstremnim i buntovnim domoljubnim pjesmama poticao je nacionalne težnje svojih suvremenika. Nacionalnu energiju tražio je i nalazio u slavnoj hrvatskoj prošlosti, a motiv je samo jedan – nacionalna sloboda i spas domovine.
Stihove je bilježio kako su mu izvirali iz srca, ne mareći puno o formi i stilu, a često je njima neuvijeno izražavao pravaški program. U nekim pjesmama Harambašić poziva na oružje kojim se treba suprotstaviti općoj apatiji, priziva slavne uzore iz prošlosti, prije svih bana Petra Zrinskoga u pjesmi Mučenici. Napisao je i nekoliko zbiraka pjesama i priča za djecu, kao što su Mali raj, Smilje i kovilje, Zlatna knjiga za djecu, te libreta koja je uglazbio I. Zajc – Zlatka, Kraljev hir i Armida. Pisao je i satiru, feljtone, libreta te književne i kazališne kritike. Prevodio je s bugarskoga, češkoga, poljskoga, ruskoga, francuskoga, talijanskoga i njemačkoga jezika.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se njegovo djelo Slobodarke iz 1883. godine.

Hrvatski pjesnik i pravaški političar August Harambašić, čiji su vatreni domoljubni stihovi oduševljavali čitavu hrvatsku naciju, doživljava potpuni slom svojih mladenačkih ideala i pomračenje uma te umire sam i zaboravljen u duševnoj bolnici u Stenjevcu 16. srpnja 1911. godine.

Kad laž ima lijepo ruho,
A istina ružno,
Tad laž svuda dobro prođe,
A istina tužno.

(Pjesma Trnu)

The post „Hrvatska je evo spašena da živi!“ – uz 160. obljetnicu rođenja Augusta Harambašića appeared first on .

Radno vrijeme Restorana i caffe bara NSK tijekom ljetnoga razdoblja

Tue, 07/13/2021 - 09:11

Radi kolektivnoga godišnjeg odmora djelatnika Studentskoga centra Restoran i caffe bar NSK bit će zatvoren u razdoblju od 16. srpnja do 31. kolovoza, sa zadnjim radnim danom 15. srpnja 2021. godine.

U srijedu 1. rujna 2021. godine Restoran i caffe bar NSK bit će ponovno otvoren prema redovitome radnom vremenu.

The post Radno vrijeme Restorana i caffe bara NSK tijekom ljetnoga razdoblja appeared first on .

Uz obljetnicu smrti Ivana Gorana Kovačića

Mon, 07/12/2021 - 09:54

U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dodje, do prijatelj drag, –
I kada se vrati, nek poravna trag.

(Moj grob)

Pjesnik, novelist, kritičar, esejist i prevoditelj Ivan Goran Kovačić preminuo je 12. srpnja 1943. godine u blizini Foče. Njegov grob do danas nije pronađen, a tako je i sam poželio u stihovima svoje pjesme Moj grob. Zauzimao je značajno mjesto u hrvatskoj književnosti u razdoblju od tridesetih godina prošloga stoljeća do svoje tragične smrti.

Ivan Goran Kovačić rođen je 21. ožujka 1913. godine u Lukovdolu u Gorskome kotoru, gdje je proveo djetinjstvo i završio osnovnu školu. U Zagrebu je završio gimnaziju i polazio studij slavistike na Filozofskome fakultetu do 1935. godine. Od tada se posvetio književnomu i novinarskomu radu. Bio je suradnik i urednik u Hrvatskome dnevniku (1936. – 1940.) i Novostima (1939. – 1941.). Jedno je vrijeme djelovao kao pristaša HSS-a, a nakon uspostave NDH bio je imenovan upraviteljem pošte u Foči. Potkraj 1942. godine s Nazorom odlazi u partizane.

Unatoč fizičkim naporima, intenzivno se bavi pisanjem. Nakon što se bolestan sklonio u istočno-bosansko selo Vrbnicu, ubili su ga četnici. U književnost je ušao 1929. godine kao srednjoškolac, proznim zapisom Ševina tužaljka, objavljenim u časopisu Omladina. Poslije svoje radove objavljuje u mnoštvu časopisa. Piše na štokavskome i kajkavskome narječju.

U pripovjednome opusu, ovaj je književnik prije svega zaokupljen motivima smrti. Svoju socijalnu osjetljivost izražava okrenutošću slabima i potlačenima, što je osobito vidljivo u zbirci pripovijedaka Dani gnjeva (1936.). U njoj, između ostaloga, obrađuje problematiku svojega užeg zavičaja uz koji je jako vezan (nadimak Goran uzeo je kao znak pripadnosti svomu rodnom kraju). Prikazuje život seljaka, seoske inteligencije i poluinteligencije te prodor kapitalizma u Gorski kotar, odnosno u njegovo rodno mjesto Lukovdol.

Goran je i autor nedovršenih romana Brod na potoku (Hrvatska revija, 1937.i 1939.) i Božji bubanj (Republika, 1946.). Svojevrsni je tematsko-motivski nastavak pripovjednoga ciklusa pjesnička zbirka Ognji i rože (priređena 1943., tiskana posmrtno 1945.), napisana na gorskokotarskoj kajkavštini.

U njegovu štokavskom pjesničkom opusu izdvajaju se programska pjesma Pjesniku i svojevrsni epitaf samomu sebi Moj grob.

No, vrhunac je pjesničkoga opusa Ivana Gorana Kovačića proturatna, vizionarska poema Jama (1943.). Ona je, prema riječima Miroslava Šicela, njegov najveći umjetnički, istodobno i ljudski, duboko humani domet. Jamu mnogi smatraju najznačajnijim književnim ostvarenjem nastalim u tijeku narodnooslobodilačke borbe. U njoj se suprotstavljaju i isprepliću svjetlo i tama, ljepota i zločin, halucinantnost i nadrealističke preciznosti, ljudsko i neljudsko i sl.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2013. godine obilježila je 100. obljetnicu rođenja Ivana Gorana Kovačića prigodnom izložbom nazvanom Sve Goranove Jame, a iste je godine NSK darovano vrijedno izdanje Goranove Jame na francuskome jeziku.

Godine 1993. izdana je poštanska marka njemu u čast, a svake godine se u Lukovdolu održava pjesnička manifestacija Goranovo proljeće kako bi se održalo sjećanje na čovjeka koji je dao mnogo svomu kraju.

Riječ po riječ na papir teče,
Neizrečena, napisana.
I motrim je: gle, već ne peče –
Ne peče, zvučna, zakovana.

I tko će vagnut sve te riječi,
Nanizane, preboljene.
Zar posao ja nemam preči,
No te riječi nevoljene? (…)

(Starinski stihovi)

 

The post Uz obljetnicu smrti Ivana Gorana Kovačića appeared first on .

Raspisan natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta

Fri, 07/09/2021 - 09:40

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– rukovoditelj Odjela Korisničke službe
– diplomirani knjižničar u Odjelu Korisničke službe
– diplomirani knjižničar u Odjelu Bibliografsko središte
– diplomirani knjižničar u Odjelu Obrada
– knjižničar u Odjelu Obrada
– konzervator restaurator u Odjelu Zaštita i pohrana
– knjigoveža u Odjelu Zaštita i pohrana
– rukovoditelj Odsjeka Održavanje u Odjelu Zajednički poslovi
– viši stručni savjetnik za financijske i računovodstvene poslove u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Financijski i računovodstveni poslovi
– specijalist suradnik za financijske i računovodstvene poslove u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Financijski i računovodstveni poslovi
– namještenik III. vrste – domar u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje
– namještenik – radno mjesto IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Raspisan natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta appeared first on .

Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 9. srpnja 2021.

Fri, 07/09/2021 - 09:28

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– rukovoditelj Odjela Korisničke službe
– diplomirani knjižničar u Odjelu Korisničke službe
– diplomirani knjižničar u Odjelu Bibliografsko središte
– diplomirani knjižničar u Odjelu Obrada
– knjižničar u Odjelu Obrada
– konzervator restaurator u Odjelu Zaštita i pohrana
– knjigoveža u Odjelu Zaštita i pohrana
– rukovoditelj Odsjeka Održavanje u Odjelu Zajednički poslovi
– viši stručni savjetnik za financijske i računovodstvene poslove u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Financijski i računovodstveni poslovi
– specijalist suradnik za financijske i računovodstvene poslove u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Financijski i računovodstveni poslovi
– namještenik III. vrste – domar u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje
– namještenik – radno mjesto IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 9. srpnja 2021. appeared first on .

Objavljen „Pravilnik za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima“

Thu, 07/08/2021 - 09:18

Pravilnik za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima (Pravilnik KAM) objavljen je online u sunakladništvu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Hrvatskoga državnog arhiva i Muzejskoga dokumentacijskog centra.

Pravilnik KAM namijenjen je standardizaciji opisa građe u svim vrstama baštinskih ustanova. Svrha mu je omogućiti dijeljenje i povezivanje podataka o građi, a time i sveobuhvatno predstavljanje nacionalne baštine u digitalnome okruženju različitim mrežnim uslugama poput skupnih kataloga, portala i sl.

Pravilnik je rezultat višegodišnjega rada u sklopu programa Izrada, objavljivanje i održavanje nacionalnog pravilnika za katalogizaciju (2013. – 2019.) koji je potekao iz triju baštinskih zajednica – knjižnične, arhivske i muzejske te akademske zajednice (odjeli/odsjeci informacijskih i komunikacijskih znanosti). Od 2019. godine programom Razvoj i održavanje Pravilnika za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima koordinaciju daljnjega rada i održavanja Pravilnika preuzele su tri središnje baštinske ustanove, i to Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Hrvatski državni arhiv i Muzejski dokumentacijski centar. Oba su programa neprekidno novčano potpomognuta sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. U izradbi Pravilnika sudjelovalo je stotinjak stručnjaka iz različitih ustanova, strukovnih društava i akademske zajednice. Rezultati rada predstavljeni su nizom stručnih skupova, a održana su i tri ciklusa radionica (2018. – 2020.) radi edukacije edukatora.

Više pojedinosti o Pravilniku, uključujući dokumentaciju, bibliografiju radova i raspored edukacija.

 

The post Objavljen „Pravilnik za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima“ appeared first on .

U NSK otvoren šahovski turnir „Grand Chess Tour (GCT) 2021“

Wed, 07/07/2021 - 13:02

U Kongresnome centru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu do 11. srpnja 2021. godine održava se veliki šahovski turnir iz serije Grand Chess Tour (GCT) 2021 koja obuhvaća pet turnira u četirima različitim gradovima – Bukureštu, Parizu, Zagrebu i završna dva u Saint Louisu. Riječ je o nadmetanjima ponajboljih svjetskih šahista koji se ogledaju u klasičnome, ubrzanome i brzopoteznome šahu. Turnir je 6. srpnja 2021. godine otvorio predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković tako što je simbolički povukao prvi potez protiv velikana šaha Garija Kasparova.

Zagreb je prvi put ugostio GCT 2019. godine. Na turniru igranome klasičnim tempom pobijedio je svjetski prvak Magnus Carlsen. Ove godine odigrat će se dva turnira na kojima sudjeluje deset igrača koji igraju po principu svatko sa svakim, a rezultati se turnira zbrajaju kako bi se dobio konačan poredak. Prva tri dana igra se ubrzani (rapid) šah, uz tempo igre od 25 minuta po igraču te dodatnih 10 sekundi za svaki odigrani potez. Posljednja dva dana vidjet ćemo turnir u brzopoteznome šahu (18 kola, 5 min + 2 s).

Popis sudionika predvodi po mnogima najveći šahist u povijesti, dugogodišnji svjetski prvak (1985. – 2000.) Rus Garry Kasparov koji danas nastupa pod hrvatskom zastavom. Kasparov ne igra klasični šah još od 2005. godine. Bavi se promidžbom šaha širom svijeta te pisanjem knjiga o povijesti šaha i svojoj karijeri. Njegova su najbitnija djela višesveščane edicije My Great Predecessors, Modern Chess i Kasparov on Kasparov. Indijac Viswanathan Anand drugo je čuveno ime zagrebačkoga turnira. Bivši prvak svijeta (2007. – 2013.) poznat je po originalnoj i brzoj igri. Čak četvorica sudionika turnira nalaze se među najboljih deset na najnovijem rejting-popisu FIDE: Rusi Nepomniachtchi i Grischuk, Azerbajdžanac Mamedyarov te Nizozemac Giri. Ian Nepomniachtchi četvrti je igrač svijeta. Sjajnim igrama i pobjedom na Turniru kandidata stekao je status izazivača svjetskoga prvaka Carlsena, a njihov dvoboj trebao bi se odigrati krajem ove godine. Grischuk i Mamedyarov igraju izrazito agresivan, napadački šah, zbog čega ih šahovska publika iznimno cijeni, dok je Giri na glasu kao igrač iznimno čvrstoga stila koji teško gubi igre. U Zagrebu igraju i najbolji francuski igrač Vachier-Lagrave, ukrajinski reprezentativac Korobov i dvojica najmlađih sudionika, Poljak Duda i Nizozemac Van Foreest, senzacionalni pobjednik ovogodišnjega Wijk aan Zeea. Poseban začin turniru daje nastup našega najboljeg igrača Ivana Šarića koji se, uz četiri naslova hrvatskoga prvaka, može pohvaliti i osvojenom europskom krunom 2018. godine. Šarić će nastupiti na ubrzanome turniru te će se njegov rezultat pribrojiti učinku Kasparova koji igra samo brzopotezni turnir.

Nažalost, zbog epidemiološke situacije nije dopuštena nazočnost publike u dvorani za igru. Prijenosi igara moći će se pratiti na popularnim šahovskim portalima kao što su Chess24, ChessBomb, Chesspro, Kasparovchess i dr.

Podroban raspored i ostale pojedinosti šahovskoga turnira Grand Chess Tour (GCT) 2021.

The post U NSK otvoren šahovski turnir „Grand Chess Tour (GCT) 2021“ appeared first on .

Glavna ravnateljica NSK prof. dr. sc. Ivanka Stričević izabrana u Izvršni odbor CENL-a

Tue, 07/06/2021 - 14:02

Zaklada CENL (The Conference of European National Librarians = Konferencija ravnatelja europskih nacionalnih knjižnica) provela je 2021. godine izbore za Izvršni odbor, a u članstvo je izabrana i glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević. CENL je zaklada koja okuplja ravnatelje nacionalnih knjižnica Europe i broji 49 članova iz 45 europskih zemalja. Svrha joj je jačati suradnju te promicati djelovanje europskih nacionalnih knjižnica koje čuvaju i čine dostupnom vrijednu kulturnu baštinu.

U Izvršni odbor na mandat od tri godine izabrani su: Frank Scholze (Njemačka nacionalna knjižnica – predsjednik), Janne Andresoo (Nacionalna knjižnica Estonije – potpredsjednica), Karin Grönvall (Nacionalna knjižnica Švedske – blagajnica) te ostali članovi: Vadim Duda (Ruska državna knjižnica (Moskva)), Laurence Engel (Nacionalna knjižnica Francuske), Sara Lammens (Kraljevska knjižnica Belgije), Hans Petschar (Austrijska nacionalna knjižnica) i Ivanka Stričević (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu). Novi Izvršni odbor započinje s radom nakon godišnjega sastanka CENL-a u studenome 2021. godine.

Činjenica da će Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (NSK) biti zastupljena u Izvršnome odboru CENL-a osnažit će njezin položaj među nacionalnim knjižnicama Europe i ojačati mogućnosti suradnje u sklopu CENL-a kao i s drugim knjižnicama i ustanovama u Europi i svijetu. U svijetu stalnih promjena, potrebne su nove ideje i brza prilagodba nacionalnih knjižnica koje su istodobno čuvarice baštine i tradicije kao i središnje točke razvoja i promidžbe novih ideja i standarda u svojim zemljama i šire.

Nastavak je to dugogodišnjega aktivnog djelovanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u CENL-u tijekom niza godina. Potrebno je istaknuti:

– Organizaciju 22. redovitoga godišnjeg sastanka CENL-a, Zagreb, 2008.
– Sudjelovanje u programima koje podupire CENL: Europska knjižnica (The European Library – TEL koja je djelovala od 2005. do 2016.) i Europeana. Od 2012. godine NSK redovito dostavlja Europeani metapodatke s izravnim poveznicima na digitalne jedinice građe.
– NSK je u suradnji s CENL-om i Europeanom koordinirala projekt Collections of the South and East Europe in Europeana (Zbirke iz južne i istočne Europe u Europeani). Kako bi se predstavili rezultati projekta te bogata kulturna baština nacionalnih knjižnica iz osam država južne i istočne Europe, izrađena je i na portalu Europeani prikazana virtualna izložba Picture This! Vintage postcards of Southeastern Europe.
– Sudjelovanje u projektu prikupljanja digitalnih objekata povezanih s temom migracija pod nazivom Europeana Migracije u povodu Europske godine kulturne baštine 2018.
– Predstavljanje portala Glagoljica.hr na 32. sastanku CENL-a 2018. godine, nakon kojega je s europskim nacionalnim knjižnicama koje posjeduju hrvatsku građu na glagoljici dogovoreno ustupanje prava objave digitalnih preslika građe te su i te jedinice dostupne na portalu.
– Preko različitih fondova CENL-a NSK je dobila financijsku potporu uz pomoć koje je ostvarila brojne programe. Ističemo organizaciju izložbe Book Art in Croatia u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici Slovenije 2018. godine, sudjelovanje djelatnika NSK na konferenciji Use of Digital Cultural Heritage in Research and Education u Nacionalnoj knjižnici Estonije 2019. godine te projekt novoga sustava za obavješćivanje korisnika novčano potpomognut iz novoosnovanih fondova za pomoć knjižnicama pogođenim pandemijom bolesti COVID-19 (Covid-19 Support Fund) (2020. – 2021.) te virtualnu izložbu o romskoj zajednici u Hrvatskoj The Rroma on the Road / Rroma pe Droma novčanu potpomognutu projektom Hidden Stories Support Fund (2021.).

 

 

 

The post Glavna ravnateljica NSK prof. dr. sc. Ivanka Stričević izabrana u Izvršni odbor CENL-a appeared first on .

„Leti ko lišće što vir ga vije…“ – uz 130. obljetnicu rođenja Tina Ujevića

Mon, 07/05/2021 - 09:52

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.

Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

(Igračka vjetrova)

Prisjećajući se velikoga Tina u povodu 130. obljetnice njegova rođenja, a imajući u vidu iznimno bogat književni opus koji nam je ostavio, ne možemo se ne složiti s njegovom tvrdnjom: „Umjetnik živi u svome djelu, a nikako u svome životu.“

Augustin Josip Ujević u književnosti je imao usvojeno ime Tin Ujević ili samo Tin. Riječ je o pjesniku i boemu, kako je rekao akademik Ante Stamać nesumnjivo, najvećem pjesničkom imenu hrvatske književnosti dvadesetog stoljeća. Složili se ili ne s ovim vrjednovanjem, ostaje nam vječna potreba isticanja literarne vrijednosti koju nam je ostavio ovaj velik, neslomivi duh, krajnje samosvojan, te kao takav izabire samotan život u kojem usvaja i stvara svoja pravila.

Tin Ujević rođen je 5. srpnja 1891. godine u Vrgorcu. Svoje je školovanje započeo u Imotskome, nakon čega seli u Makarsku, gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Godine 1902. odlazi u Split u klasičnu gimnaziju i počinje živjeti u nadbiskupijskome sjemeništu. Nakon mature upisuje studij hrvatskoga jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.

Poznato je kako je u početcima svojega rada bio iznimno vjeran Matošu. Preko Matoša došao je do Baudelairea, kojega je prihvatio kao utemeljitelja modernoga pjesništva. Svoje prve dvije zbirke pjesama Lelek sebra i Kolajna, poznate kao dva neopetrarkistička ljubavna brevijara, napisao je tijekom rata u Parizu kao jedinstvenu zbirku. Iako su bile napisane na hrvatskome jeziku, samovoljom nakladnika razdvojene su i tiskane u Beogradu na ćirilici i ekavici.

Osim umjetničkoga djelovanja, Ujević se u svojim pjesmama bavio i politikom, a to se moglo vidjeti kada se pjesnički oglasio 1909. godine u pravaškoj Mladoj Hrvatskoj, u društvu onih koji su tvorili Matošev krug.

U svojim je pjesmama ostvario snažne trenutke osobne tragike, izrazio je duboke tajne spiritualne, netjelesne ljubavi te ispjevao himne radu i ljudskomu bratstvu. Ujević je kao nedostižni čarobnjak riječi ostao dosljedno izvan svih književnih škola i struja, blizak svima, a opet istodobno različit od drugih.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 455 zapisa o njegovim djelima. Tin Ujević objavljivao je i o njem se pisalo u svim poznatijim književnim novinama i časopisima, a dio te građe u digitaliziranome je obliku dostupan na Portalu digitaliziranih starih hrvatskih novina i časopisa.

Hrvatski pjesnik Tin Ujević preminuo je 12. studenoga 1955. godine.

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

(Odlazak)

The post „Leti ko lišće što vir ga vije…“ – uz 130. obljetnicu rođenja Tina Ujevića appeared first on .

Paginacija