Kad otac moj i ja pođemo u šumu
na šetnju
sve je oko nas svečano i tiho
ko da će svaki čas zasvirati orgulje
sakrite negdje u lišću.
Moj otac, malo pognut, na šljunku stane
i sluša: pjev ptica;
pjeva negdje visoko na vrhu grane
u velikoj tišini,
gdje leptir gore i dolje pleše
u modrini.
Pa ćutim, ja i moj otac mi smo jedno
i ko da nevidljive cijevi
toče krv iz njegova tijela u moje
i kao da čujem klokotanje naše krvi
med zelenilom,
I tako mi je teško kada znam,
da svaki korak njegov
vodi ga sve bliže tami,
a svaki korak moj
sve bliže me životu vodi,
pa kao pun krivnje od njega odvraćam lice
dok tako hodamo šumom sami,
jedan uzbrdice, drugi nizbrdice.
Pa kao dva dobra druga na rastanku
koracamo šljunkom
i sve je oko nas svečano i tiho
ko da će svaki čas zasvirati orgulje
sakrite negdje u lišću.
(Moj otac i ja)
Čitajući antologijsku pjesmu Moj otac i ja, prisjećamo se hrvatskoga književnika, pjesnika, prevoditelja, romanopisaca i feljtonista Vjekoslava Majera. Bio je lirik zagrebačkih ulica, Griča, prizora s gradske periferije te malih donjogradskih gostionica.
Hrvatski književnik Vjekoslav Majer rodio se 27. travnja 1900. godine u Zagrebu. Godine 1928. odlazi iz Zagreba, da bi ga, kao i Antun Gustav Matoš, u tuđini još jače zavolio. Boravio je u Beču i pobliže upoznao moderne književne pojave u umjetničkome životu Europe. Godine 1937. vraća se na svoj Grič.
Slijedio je Matoševu i Wiesnerovu tzv. gričku poeziju i napisao nekoliko antologijskih pjesama, kao što su Plinska laterna na Griču, Moj otac i ja i dr.
Njegovo je prozno stvaralaštvo obilježeno neposrednim izrazom i blagim humorom. Prevodio je s njemačkoga i hrvatskoga jezika. Jednostavno i neposredno u svojim je romanima Pepić u vremenu i prostoru, Život puža i Dnevnik Očenašeka prikazivao male ljude s gradske periferije.
Najpoznatije je Majerovo djelo novela Dnevnik malog Perice, prema kojoj je nastao kultni hrvatski film Tko pjeva zlo ne misli redatelja Kreše Golika (1970.), kao i istoimena predstava Renea Medvešeka u Hrvatskome narodnom kazalištu, „slijedeći europsku kazališnu praksu koja kultne filmove tretira kao kulturno blago kako bi nadahnula nove generacije gledatelja“. Devetogodišnji Perica piše dnevnik, nadajući se kako će ga za tisuću godina pronaći znanstvenici i kako će postati znamenito povijesno svjedočanstvo. U njem potanko opisuje događaje koji su se dogodili u tjednu tijekom ljetnih praznika. Priča je to o jednoj zagrebačkoj obitelji čiju svagdašnjicu mijenja neobičan lik uglađenoga gospodina Fulira.
U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 140 zapisa o njegovim djelima.
Časopis Antena objavio je u siječnju 1926. godine vrijedan prilog posvećen Majerovu stvaralaštvu koji je dostupan na Portalu starih časopisa.
Hrvatski književnik Vjekoslav Majer preminuo je 4. prosinca 1975. godine u Zagrebu.
Danas otac nije išao u ured, jer mu je od jučer zlo. Bili smo u pivovari, ja, teta Mina, mama, tata i gospodin Fulir. Bilo je jako lijepo, vojnička glazba je svirala, teta Mina se zibala po taktu i dok je gledala u brkatog vojnika, koji je udarao u bubanj, stavila je kriomice nekoliko čačkalica u svoju torbicu na stolcu. Ja sam također počeo mahati glavom kao teta i onda sam rekao: Tetice, kako je to lijepo. Je li to iz Zrinjskoga? Teta je rekla: Ne, to ti je nekakova francuska opera. Faust, rekao je važno gospodin Fulir, tekst je od Goethea. Ah, vi zbilja sve znate, rekla je mama i lijepo ga pogledala. (…)
(Dnevnik malog Perice)
Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.
The post Uz obljetnicu smrti Vjekoslava Majera appeared first on .
Iskoristite posebnu pogodnost i u razdoblju od 5. do 20. prosinca 2022. godine besplatno vratite posuđene knjige iz NSK kojima je prošao rok posudbe.
Knjige možete vratiti osobnim dolaskom u Knjižnicu ili poštom na adresu Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Ulica Hrvatske bratske zajednice 4, 10 000 Zagreb.
The post Vratite knjige u NSK bez plaćanja zakasnine appeared first on .
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:
– viši knjižničar za međunarodnu suradnju u Uredu glavnoga ravnatelja
– pomoćni knjižničar u Odjelu korisničke službe (Proces informacijski centar)
– rukovoditelj Odsjeka marketing i komunikacije u Odjelu zajednički poslovi
– viši stručni savjetnik za pravne poslove u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek tajništvo
– namještenik – radno mjesto IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek održavanje.
The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 2. prosinca 2022. appeared first on .
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:
– viši knjižničar za međunarodnu suradnju u Uredu glavnoga ravnatelja
– pomoćni knjižničar u Odjelu korisničke službe (Proces informacijski centar)
– rukovoditelj Odsjeka marketing i komunikacije u Odjelu zajednički poslovi
– viši stručni savjetnik za pravne poslove u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek tajništvo
– namještenik – radno mjesto IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek održavanje.
Pojedinosti o Natječaju.
Opis poslova i zadaća oglašenih radnih mjesta.
The post Raspisan natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta appeared first on .
… poželjeti da priča (…) ne bude ni zatrovana mržnjom ni zaglušena grmljavinom ubilačkog oružja, nego što je moguće više pokretana ljubavlju…
The post Citat 1. prosinca 2022. appeared first on .
… Smrtna opasnost ne dotiče se njezine duše. Ne vidi i ne čuje grmeću rastuću bujicu i jače se privija uz njega. On je miran, dok oko njega dozivaju, zapomažu. (…) U njegovu dušu ulazi spokojnost, draga, kao da ga miluje. Stoji na pećini i osjeća kao da je svijetu oteo, ugrabio njezino tijelo. Drži ga u naručju… i ne da ga više nikome. Časovi teku nijemo kao da su čitav život. Sve što je bilo prije toga, nestaje u njegovu sjećanju. Ima samo jednu životnu spoznaju: da na grudima drži nju… Ničim ne mjeri vrijeme, sam je sa svojim srcem i s njom. Osjeća se na pragu prelaza u drugi svijet. (…) Pogleda dolje. Voda opada, a on još uvijek drži svoje blago… Zar ga opet mora ljudima vratiti? (…)
(Plameni inkvizitori)
Najistaknutija hrvatska književnica i prva hrvatska novinarka Marija Jurić Zagorka rođena je 2. ožujka 1873. godine u plemićkome dvoru Negovcu nadaleko od Vrbovca. Djetinjstvo je provela u Hrvatskome zagorju. Premda je nekoliko godina provela u Mađarskoj, najvećim dijelom života bila je povezana sa Zagrebom, radno i tematski, a u njem je i preminula 30. studenoga 1957. godine.
Hrvatsku je javnost uzbunila već prvim novinarskom člankom, Egy Percz (Jedan časak), objavljenim u Obzoru u listopadu 1896. godine. U njem je pisala o problematici uporabe mađarskoga jezika na željezničkim postajama u Hrvatskoj, a zahvaljujući tomu tekstu i potpori biskupa Josipa Jurja Strossmayera, ušla je u redakciju Obzora kao referent za hrvatsko-mađarsku politiku. Bio je to početak Zagorkine anonimnosti u jednome od najuglednijih hrvatskih listova, u kojem je pisala u svojoj vlastitoj sobi da je kao ženu nitko ne bi vidio, dok je Obzor dostizao rekordne naklade zahvaljujući upravo njoj.
Marija Jurić Zagorka pokrenula je i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene (1925. – 1938.) te Hrvaticu (1939. – 1941.). Surađivala je i u Vijencu i sarajevskoj Nadi.
Osim pisanjem, bavila se i političkim aktivizmom, boreći se protiv mađarizacije, germanizacije i društvene diskriminacije te zastupajući prava žena.
Čitateljsku je popularnost stekla svojim romanima, osobito Gričkom vješticom, koja je izlazila u nastavcima u Malim novinama (1912. – 1914.). Započela ih je pisati na preporuku biskupa Strossmayera, a njezini kolege novinari, mahom i književnici, njezino su pisanje zvali „šundliteraturom za kravarice“. Iz autobiografskoga teksta Što je moja krivnja, koji se čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, jasno je da je sebe, ponajprije, smatrala novinarkom, unatoč dotad nezapamćenoj popularnosti njezinih romana, koji su izlazili i u Jutarnjem listu, Obzoru, Ženskome listu, Hrvatskome dnevniku i Hrvatici. Napisala je tridesetak romana, od kojih su, uz Gričku vješticu, poznatiji Gordana, Kći Lotrščaka, Plameni inkvizitori, Jadranka, Vitez slavonske ravni, ali i prvi hrvatski kriminalistički roman Kneginja iz Petrinjske ulice, te autobiografski roman Kamen na cesti.
Zbirka Digitalizirana zagrebačka baština, koju Knjižnice grada Zagreba vrijedno izgrađuju kako bi upoznale javnost s bogatom kulturnom i znanstvenom baštinom hrvatske metropole, svoj je digitalni fond 2019. godine prinovila i trima djelima popularne hrvatske spisateljice Marije Jurić Zagorke.
Svaka je duša za sebe tajna kao i one zvijezde gore koje gledamo.
(Marija Jurić Zagorka)
[See image gallery at www.nsk.hr]The post „Svaka je duša za sebe tajna kao i one zvijezde gore koje gledamo“ – uz 65. obljetnicu smrti Marije Jurić Zagorke appeared first on .
